Puna u praznini

Nema tog inata, ega ni ponosa

Koji bi zamjenio iti gram

ove spokojne praznine u meni.

Stalno ju pipkam i promatram,

Sumnjičavo preispitujem iz svih uglova…

Pa stalno iznova

Dolazim do zaključka

Da je posve prazna.

Logično, valjda, praznina k’o praznina.

No bit će me logika

U tom posljednjem vrtlogu

Pomalo napustila,

Pa se sada naglo vrača

K’o zabava iznaneđenja –

I to za svaki dan posebna,

A ne nužno i striktno vikendima.

U ovoj mojoj praznini

Nema ničeg striktnoga

Ni nužnoga.

Sve su to ista vrata zatvorila.

Vrata te krletke

Koju sam posljednju slomila.

Sad s mirom veličine svemira

Koračam ponosno noseći tu prazninu

K’o novi trofej

Besmrtne beskonačnosti mojih sloboda.

Antonia i anarhija.

Rima nenadjebiva.

I ne, prošlosti, ne odgovaraj.

Dosta je bilo iskrivljavanja

Mojih svetih pojmova.

Ti ne bi shvatila.

Čak ni kroz ovo mijenjanje roda.

Praznina što oslobađa.

Kao kleopatra.

Ali samo svoja, a svima najdalja.

Šteta što nisi isčitala mit do kraja.

A strasno si se kurčila

Inatom, egom i ponosom

U prkos modrila mojih šarenica.

Ali u moje pojmove više ne možeš upadat.

Moje letove više ne možeš nadzirat.

Moju prazninu više nikad

Ne možeš uzdrmat.

Autorka: Antonia Kralj

Fotografija: weheartit.com

puna-u-praznini-blacksheep-rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.