Sloboda

Apsurd. To je ono što vlada ovim svijetom u ovo čudno vrijeme. Okreni se oko sebe. Dotakni se bilo koje aktualne teme. A onda dobro, dobro p(r)ogledaj. Svojim mozgom i svojim očima, ne onako kako su ti rekli, već analizom zdravog razuma… I nećeš naći ama baš ništa drugo osim apsurda. Jesmo li k tome težili? I tko smo na kraju krajeva “mi”, a tko su “oni”? Što više postaviš pitanja, pronaći ćeš više upitnika, a ne odgovora. Svijestan čovjek danas je luđak za njih, sutra već prijetnja koju treba otkloniti. Na vrhu je sjena, za koju se svi slijepo pravimo kao da ne postoji… No, svijet je ogromna pozornica, koju su preuzeli zli redatelji. Većinom smo svi statisti, glupi i slijepi, čekamo u redu samo da nas se isplati. Glavne uloge preuzimaju oni malo manje zli, ali jednako oholi – mediji, zvijezde, celebrity… Kroje uzore pogrešnih kalupa, pa štampaju novu generaciju idiota. I svi smo jednako krivi za izgubljenu poantu te svete riječi “sloboda”, u apsurdu za nju odavno mjesta nema. No nekoć je itekako živjela, jer već odavno je započeta ova ironija… Oduzeli smo je onog trenutka kad je izmišljena civilizacija, kad je osmišljen prvi sustav i bilo kakva vlast… Kad su ukinuti dogovori temeljeni na poštovanju i riječima, i dakako, kad je izmišljen “sveti papir” u zamjenu za bogove svih rasa i naroda. Oni su znali bolje, a mi smo mislili kako ih unaprijeđujemo. Oni su bili bliže smislu nego šta mi više ikad umijemo da budemo. Jeli sve izgubljeno? Jeli sloboda ostala iluzija nekog mita – bajka za modernog čovjeka? Jer jedini put koji se nazire k njoj je da se sruši sve i započne sve iznova. Apsurd joj ne ostavlja nimalo mjesta. Na svakom koraku nova doza slijepila, u svakom pomaku stezanje okova – to je naša istina. Hipnotizirana gomila radi što su joj rekli da treba raditi, a sjena s vrha vrhova ponosno se smiješi, sve ide po planu… Njihove lutkice bez pameti labavo se njišu na koncima, numerirana gomila robova, koja im je sve manje i manje potrebna… Pa je sloboda stegnuta u još manje smrtnih uzdaha – jer rješenje je već na pola puta do ostvarivanja. Tu su mašine bez duše koje polako i sigurno preuzimaju uloge. Statisti će dobiti otkaze, jer apsurdu nije u interesu da se slučajno probude, a strojevi su sigurno ulaganje – bez duše i bez pobune. Kamere, kompjuteri, mašinerije… To su nove rase nove generacije. Sigurne i bezopasne, nikad čule za pojam “slobode”. Već nas istrjebljuju predugo i već spavamo debelim snom, da je buđenje možda tek teška pokora, za one rijetke koji će i kad dođe svemu kraj, u posljednjoj misli i uzdahu još držati svetu riječ “SLOBODA”.

Autorka: Antonia Kralj

Fotografija: tumblr.com

sloboda-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.