Svakog dana kada otvorim oči Pročitam kako je neko mlad oduzeo sebi život Ili je neko nekog roknuo zbog par grama. Svakog dana gase se životi Zbog gubitka posla Živaca Preljube Siromaštva Hleba starog tri dana Pregaženih...

Useli mi se u kosti Mišiće I oči Preseci put svakom Koji pokuša isto Oslovi me svojom Ali me nemoj terati da ti pripadam Oboji me i sačuvaj od rđanja Ali mi dopusti da jednog dana izbledim Sanjaj sa mnom Ali se pomiri da...

Mogla sam da otplivam u slivnik (sa trpeze san jadan i mutav), ali nisam, ali nisam. A ti nikad spoznao  nisi da u naručju  ti je plakala mongolska princeza. Kao zrnevlje  pocrnelog žita i mrvice suvog hleba, sa balkona i mene iz čaršafa istresi. Uzdignu li se ponovo Tatari, vide li bisere sred trulog žita? Lažeš - jesi! Autorka: Emilija Deljanin Fotografija: weheartit.com ...

Plesale su zanosno U ritmu pijanih zadaha, Tražile se u odsustvu straha Između razapetih osećaja. Osetile beskraj i prepustile se, Radile ono što mi nismo smeli, Priznale sve što smo ćutali I krili u nemim pogledima. Dozvolile nam da se prepoznamo, Da dosegnemo svemir, Udišemo jedno drugo Pijani od želje. Nemi pred istinom Zaćutali smo I po prvi put...

Noćas sam sanjala čemprese, krvav mesec i laste, nebo je odisalo zvezdama kao tvoje oči. Noćas su bitke vodili maleni ljudi i džinovi, i krici su se lomili daleko u nepreglednim šumama. Bosiljak je mirisao na mom starom prozoru, raznesen brižljivim vetrom osvajao...

Vez na džemperu Tako naizgled mala stvar Ožiljak nespretnosti I tvoje brzopletosti Dok se spremaš potajno Putem požude Meni u naručje U kojoj divljini danas gubim kompas? Igra senkama Oslikana vatrom na zidu Mačevanje uzdasima Gde svaki podjednako Raspiruje Plamen u ognjištu...

u inat tebi otići ću odavde spakovati sve u mali kofer neću ostaviti čak ni broj telefona krenuću njegovim stopama pronaći ono ostrvo na kome automobili nisu dozvoljeni naći kuću i živeti mesecima tu neću se javljati spavaću u njegovom krevetu kupaću se...

Izmislila bih neke reči,koje nikada prenisam izgovorila.Jednostavne.Nežne i lake.Tople kao pucketanje vatreu kaminu.Neke potpuno nove,neupotrebljene reči.Konstruisane po obliku misli,koje želim da formulišem.Razjasnim.Izgovorim.Ispisala bih partituruemocija o tebi.U neformiranim tonovima.Rasipala slogove u melodiju.I slušala kako teče,kroz moje prste.Možda bih ipotpuno novi jezik izmislila.Da u njemu pronađemmakar jednu...

možda si znao moje ime broj mojih godina mesto gde živim i koju vodu pijem isto tako pretpostavljam nisi imao pojma da je boja mojih gaćica ista kao boja koju vidiš dok se žmureći prepuštaš poljupcima nekog tvog da je boja mojih gaćica ista kao boja brusa koji deli moje grudi od moje letnje lepršave haljine da je bolja mojih gaćica zapravo crna jer kažu bar...

Sanjam te kao što nesretni mornari sanjaju otok dok plove na brodu koji tone Sanjam te kao što dječak kojeg drugari ne vole sanja putovanje na Mjesec Sanjam te kao što sanjaju vojnici kraj rata  i susrete sa djevokama koje ih čekaju doma Sanjam te kao što djevojčica sanja odrastanje, bijeli veo i princa Sanjam...