Noćas sam sanjala čemprese, krvav mesec i laste, nebo je odisalo zvezdama kao tvoje oči. Noćas su bitke vodili maleni ljudi i džinovi, i krici su se lomili daleko u nepreglednim šumama. Bosiljak je mirisao na mom starom prozoru, raznesen brižljivim vetrom osvajao...

Vez na džemperu Tako naizgled mala stvar Ožiljak nespretnosti I tvoje brzopletosti Dok se spremaš potajno Putem požude Meni u naručje U kojoj divljini danas gubim kompas? Igra senkama Oslikana vatrom na zidu Mačevanje uzdasima Gde svaki podjednako Raspiruje Plamen u ognjištu...

u inat tebi otići ću odavde spakovati sve u mali kofer neću ostaviti čak ni broj telefona krenuću njegovim stopama pronaći ono ostrvo na kome automobili nisu dozvoljeni naći kuću i živeti mesecima tu neću se javljati spavaću u njegovom krevetu kupaću se...

Izmislila bih neke reči,koje nikada prenisam izgovorila.Jednostavne.Nežne i lake.Tople kao pucketanje vatreu kaminu.Neke potpuno nove,neupotrebljene reči.Konstruisane po obliku misli,koje želim da formulišem.Razjasnim.Izgovorim.Ispisala bih partituruemocija o tebi.U neformiranim tonovima.Rasipala slogove u melodiju.I slušala kako teče,kroz moje prste.Možda bih ipotpuno novi jezik izmislila.Da u njemu pronađemmakar jednu...

možda si znao moje ime broj mojih godina mesto gde živim i koju vodu pijem isto tako pretpostavljam nisi imao pojma da je boja mojih gaćica ista kao boja koju vidiš dok se žmureći prepuštaš poljupcima nekog tvog da je boja mojih gaćica ista kao boja brusa koji deli moje grudi od moje letnje lepršave haljine da je bolja mojih gaćica zapravo crna jer kažu bar...

Sanjam te kao što nesretni mornari sanjaju otok dok plove na brodu koji tone Sanjam te kao što dječak kojeg drugari ne vole sanja putovanje na Mjesec Sanjam te kao što sanjaju vojnici kraj rata  i susrete sa djevokama koje ih čekaju doma Sanjam te kao što djevojčica sanja odrastanje, bijeli veo i princa Sanjam...

Vidi, Ja na početku uvek kažem Da sam rođena u porodičnoj kući U sred dvorišta Koje se proteže od ulice do reke Rođena sam u najprometnijoj ulici u gradu Kroz koju bi četvrtkom Seljaci Kamionima Vozili stoku na pijacu Kroz koju bi nedeljom Autobusi Vozili studente provincijalce Natrag da ostvare Ambicije svojih roditelja Kroz koju bi petkom ili subotom Sa peškirima...

Od samog starta, ko Sidarta, loše odabrana karta Lud i mlad, pa slabo shvata, Kuc-kuc, ''Ćao'', pukla kvaka, pogrešna vrata, grč na licu, nokaut, pa onda kamata Ko se nada taj i strada, pa ga ponoć raskomada Kao tablu od pikada, bez balada i fasada, Lome hiljadu tornada bez pardona, bez kondoma Strah od smrti i aviona, pa...

Bila je jedna iznimno topla rujanska večer I ja sam obukla svoj najljepši grudnjak Onaj što nosim samo na nedjeljne mise i na bliska vjenčanja I plave gaćice na tratinčice s čipkastim obrubom Jer nisam znala gdje večer vodi I nadala sam se da neće voditi nigdje I da ću samo...

Strmoglavio si mi se u srce, na prepad i ja se samo nadam da te nije boljelo.   Koštao si me poezije. Najednom, svi su stihovi htjeli da postanu pjesma o najljepšim mramornim očima. Najednom, svi pjesnici u meni su horski ćutali, potpuno nemoćni da pronađu bilo kakve riječi.   A htjela bih, strašno bih htjela da ti napišem nešto...