Udica

Vez na džemperu
Tako naizgled mala stvar
Ožiljak nespretnosti
I tvoje brzopletosti
Dok se spremaš potajno
Putem požude
Meni u naručje
U kojoj divljini danas gubim kompas?
Igra senkama
Oslikana vatrom na zidu
Mačevanje uzdasima
Gde svaki podjednako
Raspiruje
Plamen u ognjištu
Drhtavih usana


Slušaj reči
Otkriće ti svemir
Na toplom jastuku
Moje podlaktice
Sneno razvuci smešak
I zadrhti ramenom
Tek da znam da ne spavaš
„Zašto si tmuran?“, upitaćeš
Zar se to toliko vidi
Da je vraški teško
Navući odelo kao oklop
Vratiti se u realnost
Pretvarati se da smisao
Nije ostao na tvojim ramenima
Zauvek tuđim

Voleo sam tvoje prepreke
Između neizgovorenih reči
I zamišljenih pogleda
Nepogrešivo si znala
Da me navodiš
Na svoju vodu
A ja, prokleti zodijak
Riba pliva gde je ubaciš
Tražio sam put
Uzvodno
Do tvojih odaja
Ne menja se čovek
Zato što hoće
Već što mora
Ako i ikad


U mom Oktobru
Nema opalog lišća
Nema više zlatnih boja
U sumrak, na keju
Vidiš, nisam te naučio
Da i proleće može
Mirisati na euforiju
I da mesec ne sija
Samo zbog nas
Daleko smo
A u glavi sve je bliže
Pitanje bez odgovora
Zašto sada tražiš moje lice
Među stotinama drugih
Zar ti nisu dovoljna tvoja dva?

Autor: Marko Trifković
Fotografija: Sharon McCutcheon @Unsplash

Nema komentara

Ostavi komentar