Ponekad mi treba

Ponekad mi treba
da te nemam,
kako bih shvatila
koliko želim da te imam.
Iako znam da si
sve vreme prisutan.
I da sam ja,
povremeno odsutna.
Ponekad mi treba,
nebo i reka.
Rasute zvezde
i razlivena svetla.
Tvoji prsti na mojoj šaci.
I tvoj glas,
kao jedini zvuk.
Ponekad mi treba,
da sam sa tobom
mazna i nežna.
Iako sve oko sebe
zasecam.
Ponekad mi baš treba,
neizdrživo,
da te volim nekontrolisano.

Autorka: Dragana Marković

Fotografija: Dragana Marković

Processed with VSCO with hb2 preset
Nema komentara

Ostavi komentar