Jelena

Volim ujutru kad ustanem da izadjem na terasu i posmatram.
Prekoputa se gradi hram i ja ga sa terase jasno vidim.
Kažu da nemaju dovoljno novca da ga završe pa je svaki dan sve manje radnika.
Tu je negde približne visine kao osmospratnica u kojoj živim, pa im često mahnem da ih pozdravim.

U velikoj daljini vidim kako prolaze kola na autoputu
A sam hram je okružen zgradama čiji su poslovni prostori mahom zakupljeni od strane kladionica.
Ima nešto ironično u tome.

Kada su počeli da grade hram, ljudi su mi govorili kako će mi smetati buka zvona.
Mnogi ne znaju da hram ne zvoni često kao crkva.
Uveče kad je tiho, čuje se lavež lokalnih pasa.
Njih četiri-pet se provuče kroz ogradu do hrama
I sklone se u podnožju temelja gde obično spavaju,
Ali nekad se zaigraju pa lavež dobije na glasnoći zbog akustike.

Hram će imati dve kupole.
Manju su završili, a za veću su izlili beton pa sad tako stoji uokvireno.
Čekaju da postave ogromni betonski polukrug kako bi kupola bila završena.
Za to vreme, kad pada kiša, taj oivičeni deo se napuni vodom
I tu se svako jutro kupaju golubovi veselo mašući krilima.

I ja mislim da je to predivno,
Skoro kao ožiljak od boginja na tvom čelu.

Autor: Aleksandar Trajković

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Ostavi komentar