Dan kada je umro Leonard Koen

Onda su još stari znali da govore o vozovima.
O kišama što su ih presretale,
dok su odlučno preskakali žablju močvaru.
Tu su oni tragovi stopala, što ostaju na ravnom kamenju kojeg je Bog osudio na prolaznost.
Čuo sam da za neke ljude ne postoji prošlost.
Zamislite kakve bi mu tajne kamen u besu otkrio.
Zato je nastalo ćutanje.

*

I muve što lete,
jer im je neko dao slobodu nebesa,
možda bi i prestale sa zujanjem.
Kažu da je lepota neistraženog u neotkrivanju.
Kada se čoban napio
od muke jer je izgubio ovce,
Jedna je žena tražila mesto za porođaj.
Tako je nastalo pokajanje.

*

Kome je potrebno more u soli od suze,

1945. upitao se mladić iz Varšave.
Sreća pa je nosio svoj stari kaput
Što je u gornjem džepu imao mesta za tabakeru.
Nikada nije propušio, prodao ga je za komad zemlje.
Nije za džabe čovek od vode satkan!

*

Poklonite vojnicima dve burme.
Jednu za Nju, jednu za zaborav.
Nekome će prsti biti potrebni da se odsvira valcer,
onoga dana kad se dvoje zavole…

Autor: Milan Mažibrada

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Ostavi komentar