18 dec KAD LjUBAV SAZRI
Sve je počelo kada si ti upoznala mog dječaka,
A ja djevojčicu u tebi.
Igrali su se i uživali.
Nisu nam davali puno prostora.
Nismo se ni protivili.
Množili smo doživljaje, prijatelje, ispite.
Bivao sam toliko ponesen srećom
Da sam je često dovodio i u nesvijest.
Muški nestašluci, dokazivanja u prazno
Pred punim auditorijumom iza spuštene zavjese.
Gušila si moje zanose u pokušaju.
Nedugo zatim smo se snažno i zavoljeli.
Bilo je to naše doba rock’ n ‘ roll-a,
Slobode i srednjeg prsta u ponašanju.
Zajedno smo sazrevali, mutirali, oblikovali poglede,
A ja napokon dobih i bradu.
Skinuli smo svoje dječije maske
Sa kojima smo po domskim hodnicima
Dobijali naklonost dubokih noći,
I laganog buđenja zore.
Stvarnost napolju je u mnogome drugačija.
Naš krov uveliko prokišnjava.
Kontam, neka kiše.
Presušiće od pritiska sopstvene kapi.
Pa i vjetar šiba sa svih strana.
Zidove sam ispisao stihovima
I udahnuo im snagu vjetrenjača.
Rješio sam i taj problem.
I sunce se nekada neprijateljski ophodi.
A ja se onda popnem na krov zgrade
Otkrijem mu svoje poprsje
Sa urezanim tvojim imenom
I dobijem besplatnu tetovažu u boji.
Prostor nam ispisuju kilometri.
Ćutanje je postao znak za odobravanje
Potrage za svojim djelićem neba.
Ljubav je sazrela, jer te više
Ne čuvam ljubomorno samo za sebe.
Svako ograničavanje je prostor
Samo za jedno.
Toliko smo udaljeni,
A zapravo nikada bliže.
Da li smo to došli do cilja,
A zapravo sve drugo izgubili?
Možda će onaj kome je više stalo
Krenuti ka nepoznatim pragovima
I snagom tišine mutirati
U vazduhu lebdeći d-mol čežnje.
To sigurno neću biti ja,
Jer sam veća kukavica od tebe.
Kako god da bude
Ljubav se tu više ništa ne pita.
Autor: Marko Marun Milovanović
Fotografije: favim.com
Anonimni
Objavljeno 01:48h, 19 decembraKoliko je ovo prelepo!
Marun
Objavljeno 13:59h, 19 decembraSamo iskreno.Hvala ti.