Taj nemir ti govori da ti duša traži više nego što joj daješ.   Danima sam zurila u te reči na ekranu. Delovalo je lako. Kao: nije sve izgubljeno. Kao: ima spasa. Kao: postoji sloboda. Postoji prostor bez međa, sa nebom umesto poklopca. Život nije samo ovo.   *** – Da...

Pobedila sam i ovaj dan. Bez tebe. Za tebe. Loša sam u matematici, ali njih ne računam već u mladežima osećam. Prošlo ih je mnogo. Previše. Više nego što sam mislila da umem za nekim da brojim. I kad odu najbolji ja se za tebe bojim. U kakvom to svemiru spavamo? Vreme leti, mi krilima po zemlji udaramo. Koga da...

Neka golo telo pretvori džemper u lijane. Spoljašnjost kostiju je bujna i po haotičnom izdanku kiša uvek pada naopačke. Tvoja ruka preko skijaškog odela ocrtava moje genitalije. Bol širenja. Zapreminu čiji koreni posežu iz centra stopala. Otcepanu Nigeriju lansiranu u kosmos. Nigeriju u vakuumu. Nigeriju...

U kolima se pričaju najlepše priče. One, u kojima imam deset godina, deda mi kupuje točeni sladoled, sedamo u vozić i dok se vetar igra mojim loknama - da, imala sam lokne i ne, deda nije imao kosu, pa nije mogao ni lokne imati, slušam...

Hoćeš me odvesti u pustinju, da tražimo vodu? Ili u svemir, da dodirnem druge planete. Hoćemo da putujemo na mesec, da bežimo od sunca? Hoćeš me popeti na oblak, da nikada ne pokisnem? I na leđa kamile, da ukrademo sunce. Hoćeš me držati za ruku, kada se nagnem, da pokupim zvezde? Hoćeš ići sa mnom, tamo gde smo oduvek? A...

Bilo je dana kad sam glumila ludilo i neku rok zvezdu, iako ne znam da pevam. Jer, kad malo bolje razmislim zvezde vrlo malo i pevaju. Bilo je dana kad sam se pretvarala da sam jaka i da sve umem, a zaboravljala sam datume i rođendane...

Moram nešto da ti napišem, jer smo obećali da se više nećemo lagati. Samo sam počeo da pišem, ne znajući kako će to izgledati, ali svestan onoga što želim da kažem. Ni ti, ni ja, sad ne znamo koja će biti sledeća rečenica. Negde sam...

Sama sebe pisala, da me ne pročita svako, ali da me razume većina. Sama sebe pisala čežnjom, detinjstvom i toplim zagrljajima. Pisala tvrdoglavošću, pesmama i igrom, besom koji sam osećala kada bi bila načinjena nepravda. Pisala sam sebe pahuljama i svakim sunčevim zrakom, kišom, prolećem i maslačkom,...

Pogledaj kako male pahulje lete i kače se za tvoje trepavice. Kako neprestano, sve one jure ka tvom licu, ka tvojim očima. Ja im boju ne znam ili znam, ali se ne mogu odlučiti koja je. Prvi put kada sam ih videla izgledale su kao...