Sama sebe pisala

Sama sebe pisala, da me ne pročita svako, ali da me razume većina.

Sama sebe pisala čežnjom, detinjstvom i toplim zagrljajima. Pisala tvrdoglavošću, pesmama i igrom, besom koji sam osećala kada bi bila načinjena nepravda.

Pisala sam sebe pahuljama i svakim sunčevim zrakom, kišom, prolećem i maslačkom, pisala oblacima na nebu i crvenim makovima u polju. Sama sebe pisala suzama, željama, osmehom.

Sama sebe pisala notama, grafitnom olovkom i gumicom, raznim brojevima, iscrtavala nepoznatim hijeroglifima, običnim slovima.

Sama sebe pisala izvan snova, stvari, iluzija, pisana za retke, koji bi me razumeli do poslednjeg treptaja svakog slova dokle izgovaraju moje ime.

Sama sebe pisala za siromašne, bolesne i srećne… Sama sebe pisala vetrom, sama sebe pisala talasima.

Sama sebe pisala, ali ne napisala toliko da bih mogla završiti u svemiru…

Autorka: Viktorija Marković

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.