Imam dva psa. Tri mačke. Jednu kornjaču. Veliku verandu. I na njoj ogromnu ljuljašku. Imam podšišanu travu. Bazen. Veliko dvorište. Prostrano potkrovlje. Garažu. Prepunu alata. I vrata, kroz koja ne ulaziš. Imam porcelanske tanjire, iz kojih ne jedeš. Kristalne čaše, iz kojih ne piješ. Staru rakiju iz podruma, kojom ne nazdravljamo. Imam još malo zagrljaja, što je za tobom ostalo. Tvoju garderobu u ormarima. Boju glasa, koju nisam još...

Ne sluteći grlila sam Jun. I mlade nezrele smokve i mladu nezrelu sebe. I tebe. Grlila sam bašte i gerbere, voćnjake, šljivike dužine travnatih mora, ali rakiju bih odbila i mušmule. Grlila sam sok slatkih reči iz zimskog bureta, grlila dete i staricu, moje prijatelje iz večernjih šetnji. I tebe. I uvek bi zamirisalo novo, nedirnuto, jutro i ćutanje starog telefona, žicu razvučem sve  do...

Kad budemo stari, sećaćemo se, kako su prolećne večeri mirisale na koh, i kako su majke brižljivo širile čaršafe, kao da su presvlačile nebo, u belje, Ali, da li ćemo imati snage da se setimo, onog psa što je u nama lajao, na krv i koske, i jedne ciganke, što je...

Moja je baba čuvala plastične kese K'o da u kesama može da se ponese Kilo tuge k'o šećera kilo I da se vrati tamo kom je pripadalo. Moja je baba čuvala stvari I njeni kredenac stari Okopnio nikad nije - Deda nije nikad ni saznao Koliko ima sakrivene rakije. Moja je Vida sva svoja...

"Čikam te da zadržiš dim u plućima duže od mene." "Pobogu, čoveče, kako posle da se vratim kući." "E, ipak sam ja kapacitet" "Ne, brate, ti samo ne umeš da veruješ u nešto ili u nekog, zato te baš briga šta će tvoji reći." Neosvetljen park, jedan od onih...

Kafanicu sam otvorio pre nekoliko godina. Svaki put se začudim kada kažem broj naglas, punih četiri, ej. Kako vreme brzo prolazi. Ne znam samo u kom trenutku je počelo da proleće pored mene, a da ja to i ne registrujem. Živim od tog prihoda. Lako...

Ulazi sama i seda za šank. To je oduvek htela da uradi, a sada ima i povod. Gleda levo - desno po zidu punom flaša i brzo se odlučuje za kajsiju. Barmen, mlađi lik, nepunih tridesetak godina, poseže za sokom u frižideru. „Druže, nismo se razumeli...

Postoji jedan pab u kojem samo sa tobom popijem rakiju. Tamo nas prepoznaju. Znaju šta pijemo. I misle da znaju šta smo. Postoji jedan park u kojem se uvek čekamo. I jedna klupa koja ćuti mnoge priče. Tu delimo šarene bombone. Tamo ja mislim da znam...

Osećao sam se kao da idem na neko egzotično putovanje. U najmanju ruku na Tajland. Uhvatila me neka drhtavica, napetost, neizdrž, ali to sigurno tako izgleda kada moraš da odeš kod državnog zubara. Jebiga, para za privatnog nisam imao, a iz usta je počelo da...

Dok ti ovo čitaš, ja jedem pogaču, kajmak i slaninu, i gledam u zeleno. U travu, u drveće, u Taru. Dok ti ovo čitaš, ja se penjem, i verem, između stena i granja, i gledam u plavo. U nebo. U Drinu. Dok ti ovo čitaš, ja bacam...