Viktor sedi sa druge strane mosta, one rizičnije. One gde te milimetri dele od pada. Klima nogama, puši. I razmišlja… "Šta me drži da ne pređem taj milimetar?" Dovoljan je jedan jači kašalj, pa da pad u Dunav bude neminovan. Ili samo jedan jači vrisak. “Nosi se bre, Dano!” viče toliko jako...

Dana večeras luta gradom. Nagazna mina nepripadanja eksplodirala joj je pod nogama. Svakim korakom, novo pucanje u grudima, mislima. Mogla je fizički da oseti grmljavinu u glavi. Vatromet sećanja. Oluju svega što više nema. Ostao je samo prah. ,,Ovo nije moj grad”, rekla je dok je pokušavala da prikrije...

Decembar ume da bude težak za podnošenje, šutne te u želudac gadna praznina. Sve postaje crna rupa. Sve ti smeta. Sedim na promrzlom pločniku dok mi hladnoća lomi poslednje misli. Sve me nervira. Nervira me novogodišnja euforija, ne možeš da budeš tužan kao čovek. Svi očekuju da...

Bilo mi je bitno da li smo beskonačni ko sam to bio u prošlom životu i ko ću biti u sledećem. I onom tamo, i onom tamo, i onom tamo. Hteo sam da znam, koliko može stati u beskonačno? Koliko je prostrano? Postoji li uopšte ta...

-Treba da prestaneš da veruješ u ljude. Plašim se za tvoje stanje kada na nas kreneš da gledaš iz drugačijeg ugla. Podigla je pogled ka njemu. Bio je ozbiljan. I bio je uplašen. -A u šta onda da verujem? -Dobro, ovako ćemo. Treba da porasteš i da prestaneš da veruješ...

Sedimo i ispijamo vodku, ispred nas je pogled celog grada čija svetla izgledaju kao razuzdana horda svitaca. Dim nam polako magli vidik. Dana večeras ne staje sa paljenjem. Uzima jednu za drugom, ne osećam više njen parfem, već samo ukus mente koja nas guši. Proklete...

   Posle duge nedelje pune kiše i grmljavine, konačno je došlo Sunce. Sedeo sam za svojom kucaćom mašinom, koja se nalazila pored velikog  prozora gde sam imao pogled na zelenilo. Pokušavao sam da sastavim misli koje su mi stalno bežale i gubile se. Moja soba...

Dana ima dugu crvenu kosu, ogromne zelene oči, karakter tornada. Nikada neću shvatiti, kako se u nečemu toliko nežnom i sitnom, našlo toliko besa i energije. Ona odudara od svoje okoline. Brža je od vremena u kom smo. Svoje zidove preskače sama. Ne voli uklapanja,...

11.06.1945 Svakog dana kupovala je u mojo cvećari, na uglu u Beogradskoj ulici. Uvučena, mala i šarena cvećara. Ona bi elegantno ušetala. Hodala je kao da poseduje i radnju i cveće i mene. Neko vreme bih ostajao u mestu, sam sa svojim blentavim izrazom na licu....