Sanjaj i dalje

-Treba da prestaneš da veruješ u ljude. Plašim se za tvoje stanje kada na nas kreneš da gledaš iz drugačijeg ugla.

Podigla je pogled ka njemu.
Bio je ozbiljan.
I bio je uplašen.

-A u šta onda da verujem?

-Dobro, ovako ćemo. Treba da porasteš i da prestaneš da veruješ da ljudi mogu da postanu bolji. I treba da batališ da ideš na proteste. Doživim svaki put srčani udar.

Raširila je oči, postale su ogromne bilijarske kugle. Nekada je njegovo racionalno nerviralo do te mere, da je želela da ga šutne. Odmahnula je glavom i sela na pod terase.

-To se dešava kada ljudi odrastu?-pitala je uznemireno.

-Zapravo, ljudi ih nauče da ne treba verovati u ljude.

-Odrastanje je onda jednako umiranju-rekla je i zapalila cigaru. A ja baš volim da živim i ne želim da prerano umrem. Bolje je uzaludna borba, nego uzaludno postojanje.

sanjaj-i-dalje-blacksheep.rs.jpg1.jpg3

-Voleo bih da se sama isčupaš iz iluzije koju motaš sebi oko očiju. Preveliki je to san, znaš, da menjaš svet. Mislim da bi izlazak iz sopstvenokreiranog “Matriksa” bio toliko bolan, da bi zaboravila na snove.

-Za moje snove nije potrebno da otkaže mozak, da bih ih zaboravila, potrebno je da mi isčupaš srce i da ga zgaziš, tek tada je moguće da nestanu-rekla je i demonstrativno bacila paklicu cigareta.

-Tvrdoglava si, ali doći će vreme. Vera u ljude je jednaka veri u zmajeve i bajke.

Ustala je i sela na ivicu terase. Izbacila je noge preko ograde i gledala u daljinu. Nosila je cvetnu, šarenu haljinu. Neko vreme je ćutala. Seo sam pored nje i zagrlio je.
”Samo budi tu. I nikada nemoj da se ponašaš kao da niko ne stoji iza tebe, jer tu sam ja.” Nasmejala se.  “Znaš Aleksa, Nil Gejman je rekao:“Bajke su stvarne, ne samo zato što nam govore da zmajevi postoje, nego zato što nam govore da zmajevi mogu da budu pobeđeni.”

Znao sam da ovaj razgovor ne treba da povedem. Dana nije sastavljena od atoma, nego od prkosa. Ona je stranac našoj stvarnosti, vesnik nekog drugog vremena. Što si je više ubeđivao da je nešto nemoguće, to je ona nastojala da dokaže i sebi i svetu da je moguće. Jednom nas je srela vračara na izlazu sa nekog vašara, imala je različitu boju očiju. Jedno zeleno i jedno plavo oko. Prišla je do Dane i rekla je: “Univerzum te je poslao u pogrešno vreme” i pomilovala je po obrazu. Nasmejali smo se i nastavli da šetamo. Te večeri smo plesali.

Znao sam da je najbolje vreme koje tek dolazi, zato sam se i plašio njene želje da menja svet.

Autorka: Nataša Elenkov

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.