Kada te udari neko ko je trista puta jači, šta da radiš?

Kada te udari neko ko je trista puta jači, šta da radiš?

Piši o tome, vrišti o tome, napij se, istetoviraj se. Samo ne daj da te savlada.

Kada te udari neko ko je 300 puta jači, telo ti odskoči. Gravitacija ti postane strana. Lebdiš par sekundi u vazduhu bola. Osetiš sve.

Zube koji su zacvokotali i umalo ti pregizli jezik.

Grlo koje izjeda tvoj jauk.

Bol postane navika.

Kada te udara neko ko je trista puta jači i trista puta veći, nemaš prostora da misliš da greši. Udarci se uklapaju u tupo meso kao u kalup.

Kada te udara neko trista puta snažniji, pitaš se kada stane i spusti ruke, gde počinješ ti, a gde kreću udarci. Jesi li ti plastelin koji te pesnice formiraju i oblikuju kako žele?

Telo ti postane zagušljiv prostor.
Čuješ srce kako kašlje.

Kada te udara neko trista puta jači, a ti si mali i imaš godina koliko i jedna šaka prstiju, plašiš se da bol u grudima znači da ti srce krvari.

Sve vonja na znoj, krv i strah.

Odraz iz ogledala postaje ruglo.

Kada porasteš, taj odraz ide za tobom kao senka.

Pokušavaš da ga sakriješ.

I da ga zakopaš.

Zakopaš. Zakopaš.

U neke neotkrivene i mračne dubine

Želiš da kada staneš ispred ogledala, vidiš sebe. Ali dugo vremena vidiš i modrice.

Želiš da nestaneš.

Dana pali svoju petnaestu cigaretu.

Toliko je imala godina kada je odraz savladao.

Pitala se, gde da ode, dok je ispod jorgana, sa lampicom od telefona, ponovo listala zapisane citate iz omiljenih knjiga.

Safon kaže:”Neki ljudi prežive iz čistog besa!”

Dana je tada znala. Senke se ne sakrivaju ispod pokrivača, niti ispod dubina okeana, jer verujte smeje se Dana, ni ispod dna okeana nema bežanja.

Dana rasteruje rukom dim. Smeje se i kaže: nije ovo priča samo o čudovištima. Ovo je priča o tome kako mogu da budu pobeđeni.

Udarci jesu napravili procep, ali, potreban je procep da bi kroz njega ušlo svetlo.

Kada te udari neko trista puta jači, a ti si mali pa ne znaš, odrasteš u osobu koja u slabosti vidi snagu.
Iz bola stvara sreću.
Iz plača prosvetljenje.

Čudovišta se plaše srčanosti kao mrak svetla. Plaše se strela iz tvojih očiju, čak i kada te udaraju pesnicama. Dana to zna, zato ima munju na levom dlanu.
Kada te udari neko trista puta jači, potrebne su godine i godine da naučiš, da nisi oštećen, nego si preživeo.
Da nisi deo, nego celina.
Da nisi ni jedan udarac koji ti je zadat.

Da u svakom procepu kod drugih, vidiš prostor da uđe svetlo.
Da si ipak, posle svega, jači. I da si živ, a to je najveći prkos od svega.

 

Autorka: Nataša Elenkov

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.