25 apr Koeficijent inteligencije
Mudar čovek puno greši
Jer najbolje uči onaj koji ne zna puno
Često plačeš u zadnje vreme
Iako se svakog dana ponovo zaljubimo jedno u drugo
I vreme provodiš zaokupljena poslom koji voliš
Samo sedneš pored mene
Nasloniš mi se na rame
I počneš da jecaš
Ni ja nisam srećan
Iako mi svaki dan počinje sa tvojim licem
A završava zagrljajem
Mislili smo da ćemo biti srećni kada budemo dobili šta želimo
Kada budemo ostvarili sva svoja prava
Ali nije tako
Jer nismo prihvatili svoje odgovornosti
Nismo jedini koji ne mogu naći smisao
Svi moji vršnjaci večeri provode naduvani
Jer na internetu svakog dana mogu upoznati novu devojku
Jer im slika svakog drugog grada deluje lepše od sopstvenog
Jer su negde pročitali da mogu doživeti stotu
Jer su im mogućnosti pomutile sud
Svaka tvoja drugarica ima iste probleme
Nije dovoljno lepa jer joj je sadašnja slika na profilu ružnija od prošle
Pa krivi muškarce zbog njihove površnosti
Umesto da završi faks i osloni se na sebe
Draga, volim te
Znam da i ti voliš mene
Daleko smo odmakli od soba punih dima
I skrolovanja u sred noći
Ostvarili smo svoje želje
Imamo svoja prava
Prihvatimo odgovornost kojoj se sebično opiremo iz straha da ćemo nešto propustiti
Svet je veliko mesto
Ali gde god da odeš naći ćeš tamo iste ljude
Ispunimo naš dom drugom vrstom plača
Jer želim opet biti glup
Samo tada ću biti srećan
Autor: Damjan Unčević
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.