- Ne plaši te što ljudi znaju toliko o tebi? – pitala je Nina opreznim tonom, podsetivši me na jedno slično pitanje postavljeno krajem prošle godine. „Moraju li svi da znaju šta ti se dešava?“ Naravno da ne moraju. Nikada i nisu, iskrena da budem. Čak ni...

Smejao se. Baš se smejao. Pomalo je i vrištao, gušio se. – Ne verujem ti. – Kunem se. – Ma i dalje ti ne verujem. – Kako da te ubedim? – Možemo da se ljubimo. Na primer. Sad sam se ja smejala.  – Moram onda da se pomerim. – Pa mogla bi...

Uvijek sam je posmatrao sa ogromnim čuđenjem i poštovanjem. Bila je jedna od onih osoba koji udišu život, a izdišu uspijeh. Uvijek okružena ljudima, vječito u pokretu, naoružana osmijehom koji izaziva u isto vrijeme i ljubav i ljubomoru. Bila je od one sorte koju ljudi...

Moja Dr House sestra je moja prva lekcija o različitosti koja se bezuslovno voli. Kad smo bile male, ručale smo samo da bi nam dali da pojedemo nešto slatko. Od kafe je tada deci rastao rep. A mrak je pretio da i bez toga proguta čak...

Znaš, rekoše mi nedavno da bi trebalo da se spremim za tvoj odlazak. Tamo negdje gore, gdje nema životne boje. Tamo negdje dolje, gdje se ljudi više ne boje. Ti ćeš tamo stići, a moje srce će se tada na parampačad presjeći. Trebalo je da davno...

Ona nije jaka. Definitivno. Mada, nije ni slaba. Bar se nada da nije. Ne voli biti nesposobna, nezaštićena žena. Iako tako prija kada je on zove „mali”. Nije navikla da se gura. Nije naučena da se svađa i ljuti. I kada to čini, radi to...

- Takvi su ti oni. Beži od njega. Iskren savet. – rekla je Tićko. - N’ umem. – rekla sam ja. - Onda će da te boli...

Ovih dana sam se natjerala da neke stvari stavimna vagu.Kraj je godine i vrijeme je kada su tržni centri prepuni onih kojima je cijele godinecilj bio isplanirati gdje dočekati Novu Godinu. Tako da je čak nemoguće stati i na miru pogledati pult šarolikih mirišljavih sapunčića...

'13. Znaš li da ovaj dan miriše na stari hrast? Ne znam zašto, ali miriše, osećaš li? Sećanja su čudna stvar, oblikujem ih godinama, seciram i kratim, ali mirisi, oni ostaju kao prirodni teleport protkan rečima. Kao pažljivo istkana paukova mreža koja će se zalepiti, koliko...

Ne postoji formula za magičnu sreću. Ili si srećan ili nisi.   Kad bismo želeli sebi sve ono što poželimo drugima u prvoj nedelji u godini, nikad ne bismo imali neostvarenih želja. Zažmuriš i poželiš: zdrav sam. Smejem se. Zaključila mi je pet iz matiša. Upisala sam...