Postoje mesta na kojima se održava fešta koja traje Samo jedan dan. Ponekad i dva. Ponekad čitav roman. Ponekad par sekundi, samo delić koga se sećamo od prethodne noći Kada nas je pohodio san. Postoje mesta koja traju samo jedan dan. Na mestima tim...

– Umirem sporo – rekla je mama. – Potrošila sam sve svoje poslednje reči i zato mi je neprijatno, Brale. Neprijatno što sam još uvek živa, što moram ovde nepomično da sedim i izgovaram ono što nas oboje muči. Nije pravedno, Brale. Nije i gotovo....

„Natalitet u Hrvatskoj u stalnom je padu i ako se ovakav trend nastavi uskoro će u pitanje doći…“ Jednolični glas televizijske voditeljice savršeno se uklapao u sivilo koje je u potpunosti preuzelo Rijeku ovih dana, a kišne kapljice već su danima plesale na prozorskom oknu...

            Svi usrani gradovi izgledaju isto.             Neprekidni nizovi jednoličnih, sivih zgrada, ispunjenih buđavim štrikovima koji su puni veša. Žene koje se po čitav dan lakte na prozorima ne propuštajući ni jedan takt ritma ulice, prateći sve i svašta svojim ispražnjenim, usahlim očima, izvijajući obrve...

  Čula sam buđenje leptira, priroda me zove napolje. Kao deca kad vide prvi sneg, lice mi obasja osmeh i tada žurno krenuh da potražim rolere u staroj ostavi. Odškrinuh vrata nabrekla od kiše, leda i tek minule zime. Tama mi prekri oči, u nozdrvama...