O ne, nije

 

Duboko, strastveno, nemirno

odjekujem.

Tamno, modro, daleko-daleki pogled,

zalutao.

O ne, nije to kiša,

to moj ego doseže granicu bola.

I ne, nije to vetar,

već moji uzdasi gube konce

svojih zrakova.

 

Otići ću,

da ponovo potražim svog vuka,

svoj spas,

svoj mir.

 

Naposletku,

izgubih reči,

izgubih volju,

izgubih sebe…

 

O ne, to nije drhtanje zemlje,

to moje srce nekako pokušava

da kuca.

Tamara Kostić

Izvor fotografija: pinterest.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.