Kao iskusni plesač na žici, Sigurnim korakom ulaziš u moj svijet. Samouvjeren i jak Na mjesto gdje je sve Nesigurno, varljivo i krhko. Unosiš novi nemir Ondje gdje spokoja nikad nije ni bilo. Odupirem ti se i suprotstavljam, A sve što želim je predati se. Biti tvoja. Ne obazireš se na moju drskost, Jasno pokazuješ da...
Osloboditi Bagdad u mome srcu, Osloboditi grad sa krova zgrade, Osloboditi srce u Bagdadu I jednu oronulu zgradu podići od krova. Tu sam ostao sam, Bez snova, Odatle ti se javljam u zastavama izbledelim, Belim; Predao sam samo noći jutro, Odvažno umeo da zacelim jedino pogled. Osloboditi Bagdad u mome srcu, U mome srcu osloboditi Bagdad, Horizont...
Kada bismo izbrojali sve mladeže na jednoj Mileni, Možda bi u tom malom bilo bogatstva više nego u suzama kiše iz kojih izrasta jorgovan. Kada bismo izbrojali sve vlasi kose na jednoj Mileni, Možda bi tamo bilo više odsjaja nego u suncu. I ruka položena na srcu Da je nikada...
Sinoć sam te opet sanjala, dok si se borio sa svim onim vjetrenjačama što nas čekaju dolaskom svakog novog jutra. Znala sam da mi uvijek prije zore moraš nestati i otići. Razmišljam o tebi, gotovo uvijek dok se suze spuštaju niz lice. Često te prepoznam...
Da se budimo zagrljeni isprepletanih tijela, emocija nasmijanih lica i rumenih obraza. Da obrgliš svaku moju nesigurnost i strah svakog puta kada me surovi svijet dočeka van, uhvati za rukav I počne da broji godine, upoređuje, ukalupljuje, osuđuje.. Želim da jedine godine koje mi brojimo budu one zajedničke u kojima se rascvjetavamo poput pupoljaka iz dana u dan...
Noćas kada gore Džamije, Katedrale I crkve, Noćas kad se ruše Iluzije o večnosti, Možda ovo bude, Noćas, Moja poslednja pesma Kada nožem moje srce, U mraku sačekaju ljudi I na prepad ove grudi, Raspore neznanjem. Možda umrem noćas Il’ živa večno ostanem Dok neki slučajni plamen, Noćas kada gore Katedrale, Crkve i džamije, Ne podseti da večnost Po iluziji samo traje. I ništa više. Autorka: Elena...
Prtljag si koji nosim sa sobom Gdje god da krenem Iako ne znam šta ćeš mi Ni šta bih sa tobom. Vučem te po mokrim trotoarima, Oronulim ulicama sjećanja I svim odavno napuštenim mjestima. Ponekad poželim da te spustim, I umornu dušu na tren odmorim, Ali plašim se da ćeš se isprljati, Pa te tako...
Kad počne da ti nedostaje, dođe sa kišom, tiho i polako. Krene tako što počinje na nekim obroncima Velebita gdje se kao najljepše slikarsko platno oslikava u očima djeteta. Zatim se polako bistri, baš poput vode željne da nađe svoj put. Susreće se u traženju,...
Sećaš se, sedeli smo u Studentskom parku i maštali o tome kako živimo u istom stanu. Sedela sam ti u krilu i bez uspeha se pravila da me pivo nije udarilo u glavu. Da me nisi ti udario u srce. (Je l’ se tako kaže...
Biću ti: voda, vatra i svi elementi onoga što ti je sveto. Kao u istrošenoj i izbledeloj pesmi: kurva-svetica. Sećaš se, jednom si rekao kako si dopisao na jednom zidu to „svetica“, samo da ispraviš sliku o meni. Kao da nisi znao da meni nikad...