Novembar je mesec za apokalipsu

Novembar je mesec za ćebe i knjigu. Divan mesec za apokalipsu.

 

– Da ti kažem nešto, Žmu. Žao mi je. Žao mi je što nemam vremena da pročitam sve te knjige koje su napisane. Žao mi je što već sada u nečijim glavama sazrevaju knjige koje neću stići da pročitam. Nemam dovoljno vremena, čak i da prestanem da se viđam sa ljudima i da bilo šta drugo radim sem čitanja!

– Što bi to radila? Život nije nos poboden u knjigu.

– Nije, al’ je nekad lakše da čitaš knjigu nego da razgovaraš sa ljudima.

– Pa, isto ti je to kao sa ljudima. Ne možeš sve da upoznaš i prepoznaš.

 

Neke preskočiš jer su korice šarene. Pa misliš, lepo upakovana banalnost – a ono unutra mudrost do mudrosti. Neke preskočiš jer ti liče na neke druge, prošle, pa ne bi opet da prolaziš kroz isto (bolno) iskustvo. Neke su kompleksne (kao „Ime ruže“), prilaziš im iz deset uglova, u svako godišnje doba, isprobavaš, opipavaš, odustaješ, pa se vratiš. Znaš da unutra ima ono nešto. Samo ne znaš šta. A hoćeš da znaš. Neke samo deluju opasno, opasane u crnu kožu i sitan font. Na kraju se ispostavi da vrede, ali i da više uzmu no što ti daju. Iscrpljuju.

 

– Pa šta u tom slučaju radiš?

– Ideš na tref, isto kao za knjige. Negde se obraduješ, negde se umoriš, negde naučiš, negde izgubiš.

– A što ne možemo nas troje da se zatvorimo u kuću? Na mesec dana samo? Novembar je divan mesec za apokalipsu!

– Tebi život komplikuju ti tvoji nestvarni ljudi iz knjiga, za njih ti treba apokalipsa!

– Nisu oni nestvarni!

– Eto, vidiš!

 

I sad se Žmu zacereka, a ja zacenim od smeha i probudim K.

Sa njenim smehom se otvori nebo i postane nevažno i koji je mesec i koje me knjige i ljudi čekaju nepročitani.

Ona je beležnica u koju se život sam od sebe upisuje. Nema tu šta da rade ni knjige, ni mame, ni tate.

Njoj je novembar mesec za ćebe i ljubav.

I zato je ona najpametnija u kući.

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: weheartit.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.