Svet se okrene naglavačke, al’ ti si jedini koji to vidi. Ljudi idu na posao, piju kafe i žvaću svoje integralne kifle za doručak. Autobuski red vožnje ostaje nepromenjen, a vozovi koji inače kasne, sada stižu na vreme. Svet se okreće iz inata.  Jer ti stojiš...

Ne znam koliko puta sam ovog leta rekla kako je život postao brz. Sad shvatim, svaki put bih ga time još više ubrzala. Trebalo je da tražim dugme za slowmotion. Svakog dana kad bi Žmu došao s posla, pa umornim korakom krenuo kroz sobu do mene....

Ovih dana mislim kako nema više zabave nikad i nigde. Do tridesete se zezaš i onda te iza te krivine sačeka Ž I V O T. Kakav prevarantski trik! Ubede te da nema više fešte. Istina, sve je iza ove krivine čupavo. Još ako se skrasiš, decom...

Ne nosi crno, ne nosi belo i ne ronzaj na svadbama – to bi trebalo da okačim velikim slovima na neki duševni ofinger za ubuduće. Bila sam na svadbi u subotu. Bilo je emotivno, veselo i pijano. Na svadbama se ne plače, je l’ tako?...

Septembar je čekao iza ugla, a sa njim odlazak. Konačan beg iz provincije. Nikad kao ovog leta nije sebi izgledala kao izdajica, kao prevarantkinja. Prijemni je položila lako i bila u prvih deset na rang-listi. To joj nikad i nije bila briga. Sve što je...

Sedam godina sreće je ništa naspram onog što tek sledi, zapisala sam u dnevniku. Žene pišu takve bljutave stvari kada slave godišnjice braka. Al’ stvari u našem univerzumu su postavljene tako da je nekad i bljutavo manje bljutavo samo zato što je istinito. – Da li...

– Znaš ono kad otpeva „pusto sam jednu suzu, mušku najtežu“? – Aha. – E to mi je omiljeno. Nekako mi je stvarno. – Šta je stvarno? Teška muška suza? – Pa da. – Daj, smešno je. Da l’ stvarno misliš da je muška suza „teža” od ženske? – Realno, teže...

U jednom romantičnom filmu predvidljivog raspleta kaže jedan junak: „Život nisu samo venčanja, mature, rođenja. Život su i kazne, računi, saobaćajna gužva, neke teške i ružne, banalne stvari. Nije suština da juriš samo lepe događaje. Suština je da život provodiš s onim s kim ti...

– Maštanje. – Mastane. – Maštanje, Kalina. MaŠŠŠŠtanje. – Ma sta nije! – Dobro, koliko sam luda što sam sad htela da pitam Kalinu koja vrsta imenica je maštanje? – okrećem se Žmuu. – Bila bi luda i mene to da pitaš. – ’Aj’ ne zezaj. Kalina, maštanje je glagolska imenica. –...

– I dobro, šta bi s tim zaljubljivanjem? – ispalim odjednom između dva zalogaja. – Kako šta bi? – Žmu se trudi da ne izgleda zatečeno. – Pa mislim, kad planiraš ponovo da se zaljubiš u mene? – Ja sam već zaljubljen u tebe. Ne vidiš? – Pa i...