- Ti stvarno misliš da bi ovo trebalo na ovome ostati? – upitala si me snena i presretna te listopadske zore dok sam ja znatiželjno provirivao kroz balkon meni nepoznatog grada. - A nego na čemu da ostane? – pitao sam, tek tako da pitam,...

Gledam te, ti u plavome pružaš utočište raznim morskim pticama. Donosiš im mir, nemir, sjaj. Puštaš ih da odu do prvog svetionika i vrate se ponovo. U tom širokom vidiku posmatraju naizgled hrabriji i ljepši svijet. Misleći da će imati snage za još milion letova...

Ja verujem u bajke! Kako mi to ranije nije palo na pamet? Previše mraka, previše realnosti, previše života. Sve mi se vrti. Verovah u Boga. U ništa. U možda boga. U Univerzum. U pare. Paralelno s tim – ljubav, prijateljstvo, ideali. Šta mi je to donelo? Ama...

Neki trenuci doslovno odrežu. Odrežu ljubav, bol, sjećanje, prkos, inat, ljutnju, prošlost. Šezdeset sekundi ranije, netko ti je bio cijeli svijet, a samo časak kasnije imaš osjećaj kao da između tebe i te osobe stoje ne jedan, nego tri svemira. Čudna smo mi bića. Možemo beskrajno...

Postoje razne vrste prijatelja. Prve stičemo u detinjstvu, drugari sa kojima učimo i vežbamo komunikaciju, a još pojma nemamo ko je kakav i šta zapravo treba da očekujemo od života. Sa nekima ćemo ostati u kontaktu, druge nećemo više sresti, pa ćemo ih zaboraviti. Tek...

- Izlečiti dušu pomoću čula, a čula pomoću duše. -Dečače! Došao si! -Naravno da jesam. Kako bih ovo mogao da propustim? Tvoje oduševljenje mojim dolaskom. -Vidim nisi se promenio od prošlog puta. -Nisi ni ti. Znači, Oskar Vajld. Zašto? -„Slika Dorijana Greja“ mi je bila omiljena knjiga do nedavno. Sad...

Naučila sam da život pretvorim u gubilište. Naučila sam i da ga pretvorim u najljepše rajske bašte. U njima sam sahranjivala komade koji su se odlamali od mene svaki put kad bi me pregazio voz emocija, ili kad bi se cijela horda nemira podigla; kad bi...

Pitala sam se ponekad kuda su vodili svi oni putevi kojima nisam pošla. Stoje li prazni, napušteni, neiskorišćeni, jesu li (za mene) zauvek zatvoreni? Kakve li su mi sudbine čuvali? Danas znam da je pametnije da se pitam zašto sam odabrala staze koje jesam, ili tačnije, zašto...

Kažu da nas ljubav pokreće i motiviše, da je odredila mnoge živote i sudbine. Da li je to baš tako ili je ovo samo lepa fraza za romane? Moj život je svakako obeležila. Ja nisam zaljubljive prirode, možda bi bilo bolje da jesam. Više bih...

Malo je koja nemirna duša te prolećne noći imala priliku da se triput prekrsti pred prizorom mladića koji pod mladim mesecom na pustom bulevaru priča o svojim osećanjima jednom i više nego sumnjivom žutom keru. Takav se slučaj dotad još jedino možda mogao sresti kod...