Nije se desilo prvi put. Razgovaramo, dotična se hvali svojom diplomom, zaposlenjem, snalažljivošću i pameću. Kaže, konačno, diplomirala, sada radi i nema više učenja. Eto, to je rekla jedna akademska građanka naše akademske države! Nema više učenja. Stvarno? Sve se svodi na to da se zasitila slova, da ne...

– Kako misliš „u tajnoj vezi“? – Pa, lepo. Viđamo se da niko ne zna. – Okej, jasan mi je koncept, zanima me zašto? – Kako zašto? – Pa, ti si sama, on je sam. Ne razumem u čemu je fora. – Mnogo je ljudi oko nas. A i ovako...

Želim jastuke. Ove velike i bele, meke i pune perja koje bi se razletelo na sve strane kada bi se udarali njima. Na tim jastucima bismo spavali, šaputali im sve ono što nećemo još uvek na glas da izgovorimo jedno drugom. Pravili bismo uglove, od...

Probudim se i ponedeljak je i na televiziji pričaju o prolećnom umoru. Promenim kanal. Dovoljno je toga i bez televizije. Lakše bi mi bilo da se sad pokrijem preko glave i ostanem tako do sledećeg proleća. (Nema veze što je i sad proleće). Ali nemam tu...

Pišem ti pesmu. Tebi bezimenom, dalekom i nevernom. Pišem ti jer ćeš se verovatno večeras setiti mene. Ne zbog toga što je nedelja, niti što ćeš sutra proći još jedan ispit. Setićeš me se zbog hladnoće i praznog mesta u autobusu odmah do tebe. Setićeš me...

Sinoć je umro deda. Nenadano, a očekivano. Brzo, a opet nebeski tiho. Sam, kako se i rodio, negde pored vrata, u senci jabuke. Tata je bratu objašnjavao kako je on na boljem mestu, ne znam ubeđujući tako sebe ili njega. Grleni su bili jauci, oni...

Dakle, šta imam da ti kažem kao papirić na tvom radnom stolu? Ubrzano si me spustio na ravnu površinu, nisi me ni pogledao. Na meni piše da sam tvoje oko. Ona ti je to napisala, onomad. Šta imam da ti kažem kao kap vode na...

E pa dragi roditelji, svaka vam čast! Sve OVO smestili ste u jednu rečenicu: – Videćeš kad dobiješ svoje dete! Da vam kažem šta sam vid’la! Život se stvarno promeni. Kao da ti neko pusti ubrzani tutorijal:  Kako rasklopiti i ponovo sklopiti motor traktora. Pa ko video –...

Da li ste ikada zaronili lice u najbistrije more? Ja jesam. Sinoć, ispod dva velika kišobrana koja su se grlila, ljubila su mi lice dva topla oka. Dva Nikolina oka. Sreli smo se za vreme krupnih pahulja, za vreme velikih nanosa snega koji su bili svuda...