08 apr Udaram ti čežnju
Nikad nisam razumela taj „udaram ti čežnju“ impuls među ljudima. Zašto bi želeo ikoga da udaraš? I to čežnjom. Čežnja je nešto nežno, paučinasto i penasto što ima jak zagrljaj. Opsedne te celog i bez udaranja.
– Ti to ne možeš da shvatiš, ali to je jednostavno tako.
– Kako tako?
– Pa tako. Zagreješ pa pustiš.
– Šta kažeš?
– Zagreješ pa pustiš. Majstorski.
– E sad kad te majstorski klepim!
Smejemo se, ali potajno znam da je u pravu.
I ja sam pala na istu foru.
Zagreješ pa pustiš.
Ljubavna igra bez granica. A od ljubavi ni LJ.
– Nije baš tako. To je više kao strategija neka.
– Eto, sam si rekao! A ljubav ne treba da bude strategija, ona je sama sebi dovoljna. Samoostvariva, da tako kažem.
– Ništa nije samoostvarivo, pa ni ljubav. Mora se malo potpomoći sa strane.
– Poigravanjem sa tuđim srcima?!
– Kome je malo čežnje škodilo? ’Ajde kaži!
Na klizavom smo terenu i Žmu to zna. Zato sve vreme izgleda kao da se šali. Oboje znamo da u ljubavi ništa nije šala i da je sve razlog za smeh.
– Šta si se tu natmurila? Nisam ja to izmislio!
– Ali si primenio. Opako.
– Ne, opako. Majstorski.
Ima tako glupav osmeh na licu da mi dođe da ga zalepim u enciklopediji kao ilustraciju ovog udarača čežnje. Umesto toga ga naglo pitam:
– Je l’ se sećaš one noći kad si hteo da me poljubiš, a ja okrenula glavu?
– Aha.
– E pa, ipak si me malo poljubio. Donju usnu. Ovlaž. Za toliko ti nisam umakla.
– Znao sam!
– Šta si znao?!
– Samo sam čekao da priznaš da se to zaista desilo!
– Desilo se. A zašto to kažeš?
– Zato što si, draga moja, ti meni tada udarila čežnju!
– Ma šta kažeš?!
– Zagreješ pa pustiš, mala!
Autorka: Srbijanka Stanković
Pingback:Blacksheep.rs | za svaki slučaj onlajn
Objavljeno 19:14h, 24 januara[…] Dan 6. – Zatrpaj se poslom, nećeš ni primetiti da ga nema. Govorila je studentima o marketinškim strategijama i mislila kako je njohov odnos sad jedna velika strategija. Ko će kome prvi da se javi. Pa pošto ona jeste, sad on koristi udaram–ti–čežnju–potez. […]