Negde kod Dvadesete cigarete Kad mi se smuči život Rešim Da ću odsad kupovati Samo pesnike I čitati poeziju Izaći na pljusak I pokisnuti cela Jesti šampite I smejati se bolu Nikada više Posrnuti u nesvest I brinuti o zadacima Negde kod Pedesete cigarete Kad mi se smuči baš sve Rešim Da ću plakati manje Da ću obojiti sobu u žuto I možda, nekad Prestati da...

  Imamo naš ritual. Prvo se zagrlimo, čvrsto, sigurno 10-tak sekundi. Onda odemo do parka. Šetamo držeći se za ruke dok ona ne ugleda bele kamenčiće. Brdo belih kamenčića. Okreće sa ka meni i pokazuje na kesu koju držim u drgoj ruci. Vadim lopaticu i pružam...

Šta to gledaš. Ma ništa. Reci mi, šta to kriješ od mene. Ma ne krijem, gledam miksere. Kakve miksere. Kako kakve, pa za tortu mi treba mikser. Znaš kako ima nekih lepih, u boji, nisam ni znala da su toliko lepi. A hoćeš da praviš...

  Znam da će jednom da ti jave: - Nadživeo si, Skapala je od nerešive bolesti.   I tad, pretpostavljam, Slomiće te, utući, Nikad izgovorene reči. Nadovezaće se suza Kao i što obično biva; Naposletku smrt će me izmeniti, Bićeš siguran da i nisam kriva Toliko. Reći će ti potom štošta o mom nebu, Prepričavaće ti ukratko čitav svemir Kojeg...

Zvao se Mladen. I imao je mnogo neostvarenih želja. Želeo je da bude: harmonikaš, fudbaler, učitelj, pilot, „komandant bataliona“, nastavnik, trgovac, stolar, krojač, sudija, profesor, lekar, pevač.   Rastao je zajedno sa Drugim svetskim ratom, siromaštvom i svojim neostvarenim željama. Igrao je fudbal i radio u fabrici....

Popravljam neki stari blic već dva dana. Sklapam ga i rasklapam, dodajem i oduzimam delove, pokušavam da on, iako je korišćen osamdesetih godina, zasvetli ponovo. Rastavim ga, stavim sve delove na sto ispred sebe i kažem – idem da skuvam kafu, kad se vratim bolje...

Sjedio sam na balkonu vikendice koju je nekad krajem sedamdesetih sagradio moj deda. Obična starinska vikendica sa fasadom od sjećanja. U njoj smo proslavili gomilu pravih, i još toliko jednoglasno proglašenih praznika naše ekipe a danas je, eto, surovo prazna.  Velika rupa na sobnim vratima...

  Juče je osvanuo dan koji su mnogi sa nestrpljenjem dočekali. Čuveni „praznik košarke”, legendarni „večiti derbi”, srpski „el klasiko”, kako god ga ko naziva, ja ga nazivam košarkaškom utakmicom između Crvene zvezde i Partizana. Od jutarnjih časova euforija raste, navijači se skupljaju po kafanama, svi su...