Krivila sam ih što nisu ostali što nisu doneli ništa vredno čežnje a nisam razmotrila mogućnost da je trebalo dati vremena pokloniti prostora učinii ustupak jer možda bi poželeli nežnu ljubav ovakve žene možda su nekada sanjali mene i moje grudi pokrivene raspuklim višnjinim cvetovima nekog lenjog popodneva Grešno je kriviti sve opovrgnuti i pripisati nekom animalnom porivu jeftinom hiru dosadnoj želji jer možda su poželeli moje oči sa...

Ljudi se naljute kada im kažeš nešto što ne žele da čuju. Iako je to najčešće istina. Nismo se svađali 3 dana. To nam se nije desilo ni na početku ove nazovi veze. Jutros mi se nasmejala i poljubila me bez razloga u kosu kada...

Ako odlučiš, da o meni govoriš, nemoj onako, kako bi o drugima govorio. Nema tako, šta da se kaže. Bolje misli na ćutanje potroši, nego da praznim rečima o meni, jezik o zube stružeš. Pusti druge, da pokušaju, nešto smislenije da kažu. Ako se odvažiš, da o meni govoriš, govori kao da sam tu. I da ću zauvek biti. Pod hipotezom da...

Iz ladice kraj uzglavlja izvukla sam sinoć tvoju fotografiju. Podigla sam je pažljivo, bojeći se da i nju ne uništim. Presavijena je i odiše duhom našeg vremena. Gledao si me prodorno; plava kockasta košulja i ti smešili ste mi se u izdanju: "Herceg Novi 2015". Sanjalačka percepcija usamljene...

  Koliko puta, si ugrizla prste? Da ne napišeš ono, što je bilo teže čitati, nego napisati. I raskrvavljenim zglobovima, protrljala oči. Kao da će sve, biti jasnije, kada razdvojiš, natopljene trepavice. Verujući, da se zaslepljenost, može lečiti slepilom. Koliko puta, si slušala tišinu, dok je raseca blues? I osetila, rascepljene čestice vazduha, na tvojoj koži. Misleći da se reči, mogu ugušiti, ako se nagutaš tišine. I da će...

Pa ti bi opet da porasteš. Da celom svetu pripadaš, a ne budeš ničija. Takva. Nikakva. Hej, pa ti bi opet da porasteš! A ne vidiš da ti kiša, niz kosu, po šakama pada. Kao one neponovljive reči, kojima bi se istina opisala. Pa gde ćeš takva? Ista, a od sebe, uvek drugačija. Zar misliš da će, ti tabani, trajnu stazu, da utabaju? U iskrivljenim...

  U ratu su nam stradali jezici, Pokvarili su nam se telefoni, Izgubljene ostale su nam adrese, U ratu sam, U izmaglici dima, Samo svog ubice ime našarala. U ratu sam ostala bez sutra, Bez brata i druga, Nenapisane moje reči Postale o tebi su pesme; I nikome nisam više o sreći Kao da se posle ratova Više...

U tvojim pesmama Ja nosim sutrašnje haljine, Sveže vesti o prestalim ratovima čitam; Umanjio si svet I u meni Niko više za juče ne pita; Grlim te gola, Prosuta na zemlji, Od želje za tobom cela sam voda. Plavim se sa daljina očiju zelenih; Zbog mene bi da prohoda; Svako ko noćas u tvojim rečima stoji; U...

Pustićeš ti mene da progovorim. Nekad hoćeš. Kada se sunce išunja sa neba. Kada na nebu bude samo jedna ogromna srebrna lopta. Kada zasjajim u tvojim očima. Ja, kao mrlja karmina na šolji tvoje popodnevne kafe, predlažem ti da odmah spakuješ kofere. Dobro se pripremi, stavi...

To i nije njena, već Ružina ulica, kojom prolazim i razmišljam, o devojci, sa kojom sam se osetio najviše živim, i srećnim, javljaju mi se ta osećanja, nasuprot prolasku pored groblja, pobogu, pomislim, ovi nadgrobni spomenici i krstovi, kao da proviruju iznad zidova, i upozoravaju prolaznike šta im sleduje. Samo još kroz tu ulicu razmišljam o tebi, morao sam...