Krivila sam ih

Krivila sam ih

što nisu ostali

što nisu doneli

ništa vredno čežnje

a nisam razmotrila mogućnost

da je trebalo

dati vremena

pokloniti prostora

učinii ustupak jer

možda bi poželeli

nežnu ljubav

ovakve žene

možda su nekada sanjali

mene

i moje grudi

pokrivene raspuklim višnjinim

cvetovima

nekog lenjog popodneva

Grešno je kriviti

sve opovrgnuti i pripisati

nekom animalnom porivu

jeftinom hiru

dosadnoj želji jer

možda su poželeli

moje oči sa pogledom Eve

u času kad je stvorena

od Adamovog rebra

neka jutra u Mostaru

za tebe čuvana

pa izbrisana

prežvrljana

rečenicu zapisanu u

rokovniku

a koja je glasila:

bitno je voleti se sa nekim

daleko od svih

u nekoj usamljenoj sobi

Krivila sam ih

a greh je moj

nisam te volela kao čoveka

već kao umetničko delo

kraj kog zastaneš

u nekoj galerijii

i ostaneš fasciniran

idejom i dušom

vekovima mrtvog umetnika

Krivila sam ih

jer su bili nemoćni ljudi

nesposobni da istrgnu želju

nisu doneli ništa

nisu prosipali poeziju

njihove reči nisu zapisane

na mojim krhkim i snažnim

bedrima

ali su odneli

još neke delove tebe

i na tome je trebalo

da im ostanem zahvalna.

 

Autorka: Kristina Kljajić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.