Nije to bila ljubav, nije bilo ni namere da je bude. To je bila potreba. Onako kada se sudbinski dve osobe sretnu, pa znaju da nešto jedna drugoj treba da pruže. To je takva priča. Takve priče nekada traju kratko, nekada traju i dugo, ali koliko god...

Poštujem ljude koji piju gorku kafu. I poslušaću ih pre nego što ću one koji je slade. Od čoveka koji izjutra okusi žuč Pre ću čuti nešto pametno. Jer zna koliko truda treba da se med napravi. Ovog jutra neću sipati šećer u svoju šolju. Ceo dan ću provesti sa njom. Treba...

Sinoć sam zaspao sam. Jutros se probudio pored nje. Pristavio vodu za kafu i odvojio trenutak da je posmatram dok ključa. Kako se pod vrelinom menja i dobija svrhu. Ona spava u mom krevetu. Iako zna da sam ga dobio na poklon. Ona spava na mom polovnom krevetu iako zna da...

U sumrak ili i od toga kasnije dok su nam razgovori uglavnom tekli glatko htela sam da kažem, ni tada mi kotrljajuće tvoje r nije bilo slatko i pričao si jezikom čudnim govor ti je bio malčice stran ali kad se vremenom naviknuh po tome si i bio poseban kafu mi nijednu nisi skuvao u sobi...

Kada bi mogla da biraš, gdje bi me smjestila u sumrak ili svitanje? Dodirnuo je stopalom moje i probudio me. Sunce i njegov dah slikali su vulkan na mom ramenu. Volim jutra u kojima nas bude dodiri. Dodirnula sam mu nos kažiprstom. U vrijeme između to...

Ne prođe ni dan a da na tebe ne pomislim I u molitvama te pomenem često Jer brinem se za tvoju promrzlu dušu Strah me da ćeš ostati sam Da nikom dozvoliti nećeš da ti priđe I da će sve ono što u sebi nosiš Progutati užasna praznina oko nas.   Plašim se...

  Bila je supernova, Ali krhkih kostiju. U njoj se još presijavao Odsjaj svežih laži U zakasnelom letu. Crtala bi po Mojim mislima, Samo da sam joj Dao kredu. A onda umorna I ogrnuta ćebetom Ugasila bi cigaretu U talogu kafe. Bila je supernova, Naivna i blaga. U očima sam joj slutio Galaksije što plešu, I kada bi noć Mirisala na narandže Drhtavih usana Čitala bi...

Neka golo telo pretvori džemper u lijane. Spoljašnjost kostiju je bujna i po haotičnom izdanku kiša uvek pada naopačke. Tvoja ruka preko skijaškog odela ocrtava moje genitalije. Bol širenja. Zapreminu čiji koreni posežu iz centra stopala. Otcepanu Nigeriju lansiranu u kosmos. Nigeriju u vakuumu. Nigeriju...

Kad bolje razmislim Ostaje jako malo ljudskosti. Glasovi koračaju gradom I postaju mrtvi. Lica koja usput srećem gube svaku trunku održivosti. Grad možda već odavno spava Čak i kada je dan. Šta da traži sa sluđenim ljudima Čiji pogledi ne govore ništa. Oni su uništeni Pokošeni I savladani. Odustali su bez preterane borbe. Ja se neću povući Predaja postaje opcija Jedino...

Vidiš samo lice. Telo. Kratku kosu. Osmeh. Crveni karmin. Crni kaput. Ceger sa superherojima. Zeleni šal koji se slaže sa lakom na noktima. Vidiš pomalo užurban hod. Prstenje na ruci. Slušalice u ušima. Naočare za sunce. Crne cipele koje idu uz kaput. Ali to je...