- Nije li čudno kako ljudi daju sebi za pravo da se ponašaju kao da je sve kul, samo zato što je sve prošlo? - Pa zar nije kul? – pitala je. - Ne znam, možda inače jeste, al’ ja sve pamtim. Da je sve bilo kul,...

Rekao je Da sam jako lepa I da se pita zašto sam sama I pitao je Zašto mi je poslednja veza propala Pričala sam mu O bivšem sa kojim nisam išla U muzeje, galerije i na večere I da nisam Osoba za veze Rekao je Da je to tužno Jer bi on svuda sa mnom I govorio je Da...

Popravljam neki stari blic već dva dana. Sklapam ga i rasklapam, dodajem i oduzimam delove, pokušavam da on, iako je korišćen osamdesetih godina, zasvetli ponovo. Rastavim ga, stavim sve delove na sto ispred sebe i kažem – idem da skuvam kafu, kad se vratim bolje...

Danima se pitam na koji način nanosiš puter na hleb, da li odsecaš ivice tosta da li mljackaš da li se smeješ između dva zalogaja Ili si suviše odmerena, uštogljena ko vojvotkinja od Jorka, sve natenane i polako, kao pijanista dok svira "Za Elizu" zanesena i predana manirima sve suprotno od onoga kakvom te danima...

,,Lako je biti težak, teško je biti lagan.” Ovakvim se rečenicama zakucavaju svi izgovori. U zemlju. Da se ne podignu više nikad protiv čoveka. Dakle, poruka svima „koji vide a ne čuju“: najlakše je stalno biti ljut. Još je jednostavnije okrivljavati ceo svet za najmanju ličnu nedaću....

Gospođa Vedrana je još uvek u postelji, iako je letnje jutro već odavno osvojilo njen neveliki stan. U poslednje vreme imala je sve manje volje da ustane. Vrućine i vlažan vazduh oduzimali su joj i onu mrvicu snage preostalu posle loše prospavanih noći. Zurila je neko...

Moja Dr House sestra je moja prva lekcija o različitosti koja se bezuslovno voli. Kad smo bile male, ručale smo samo da bi nam dali da pojedemo nešto slatko. Od kafe je tada deci rastao rep. A mrak je pretio da i bez toga proguta čak...

– Što gledaš to? – Ej, iz dosade. – Iz dosade? – Da, kad bolje sagledaš situaciju, to je izvanredan društveni eksperiment, znaš? Svi iole obrazovani ljudi treba to da pogledaju s vremena na vreme. – Zašto? – Da vide kakvi sve profili ličnosti postoje. – Za to postoje knjige. – Ma,...

– Nemoj da joj persiraš, ona ne voli kad joj persiramo. Uostalom starija je od nas samo deset, jedanaest, dvanaest godina… – kaže Vik petnaestogodišnjoj glumici u Školi filma. – Duhovito, Vik! Koliko imaš godina, Mila? – pitam s osmehom. – Petnaest, a ti? – Mila me...

Ja sam lovac na priče i nebitne podatke. Upijam i dobro i loše i emitujem ih kroz jutarnju energiju promišljanja o glupostima, tj. stvarima koje me se ne tiču. U toku buđenja postajem neotkriveni genije koji rešava ne samo svoje muke, nego i sve nedaće...