Jer jutro je najdivnije vrijeme za ljubav

Kada bi mogla da biraš, gdje bi me smjestila u sumrak ili svitanje?

Dodirnuo je stopalom moje i probudio me. Sunce i njegov dah slikali su vulkan na mom ramenu. Volim jutra u kojima nas bude dodiri. Dodirnula sam mu nos kažiprstom.

U vrijeme između to dvoje. A ti mene?

Ti si jutro. Ovo i jedno od mnogih. Jutro u kojem soba miriše na cimet. I u postelji nas je troje, ti, želja i ja. Jutro u kojem te gledam i istovremeno želim da te probudim i da te ne budim, dok se tvoji otkucaji srca provlače kroz madrac, pod i spuštaju susjedu u sobu i bude mu maštu. Ljubomoran sam i na plahte koje stražare na tvojoj koži i zbog kojih ne mogu golu da te posmatram.

Ti si jutro. Ljubavno. Proljetno. Ono koje je suncu dalo našu adresu pa se uselilo u sobu i nastanilo u ćošku sa pogledom na krevet. Pa nas poput slikara tjera da mu poziramo u zagrljaju. Jutro u kojem te budim stopalima a ti proviriš ispod uvojaka i pružiš ruku i prstima mi dodiruješ lice kao da želiš da se uvjeriš da sam stvaran i da smo stvarni.

Jutro u kojem ja pravim kafu i sve sam ono što pred ljudima nisam jer me u onom vremenu između sumraka i svitanja ti pretvoriš u ljubav i učiniš od mene boljeg čovjeka nego što jesam.

luna.h.blacksheep.rs

Praznik bi trebalo biti jutro, svako u kojem ti napraviš kafu. I u kojem si artist i poeta. Ne smeta mi ni što pričaš kada ovako pričaš…

Negdje tamo u susjednoj zgradi nečiji pogled kroz prozor zaustavio se na našoj sobi. Sigurna sam da se i kroz zavjese mogla vidjeti ljubavna priča. Neko je mogao da čuje moj kikot izazvan poljupcima koja golicaju, nervozno šištanje prokuhale vode za kafu i pjesmu Dalla Lucia.

Jutro je najdivnije vrijeme za ljubav. Nezasito vrijeme za maženje. Vrijeme u kojem kafa ima svečani čin. U kojem su dodiri čarolija koja budi sva čula.

Autorka: Luna Hodžić

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.