17 sep POVRH ŠAPATA

I tada se – baš kao i večeras,

Mjesec tromo kotrljao ka

Staroj tvrđavi;

Vrhovima prstiju smo

Šarali linije našeg života,

Crvenili su nam se obrazi, a

Ni vrijeme nije moglo

Da se provuče kroz stisak

Dlanova, ni nevrijeme.

I eto, nekako nam je

Pažnja  popustila,

Pa se vječnost prekinula

Na oronulom mjestu

Kod skrivenog osmijeha,

Drhtavog pod lahorom

Crvenih pramenova;

I tada se – baš kao i sad,

Zora sjatila tiho

Kroz masivne žaluzine

Uz posljednju misao o tebi,

U susret hartiji

I bezbrojnom snu,

Pažljivo,

Na vrhovima prstiju…

Autor: Mladen Đurić

Fotografija: weheartit.com