On je zaboravio kako kucaju podvodna srca. Njihovu krv što pulsira naglavačke i sliva se u okean. Okean čija so ne formira srce kad se nataloži uz koralni greben. U tom času, nebo se umorilo od svojih dlakavih sazvežđa i sav besmisao se sručio u...

Sve što je srce na slamku pilo Sve nevino, pa pomahnitalo Sve je to stalo u ritam, bilo O nerođenom, baš sve se znalo I svaki napor sleđen u žili I svaki krik poslat duboko Sve je to videlo sneno oko Pred kojim ceo kosmos čili I sada ćutiš, sam, u tmini I napipavaš...

Rođen sam na dnu mora i nisam tražio zvezde po nebu. Plivao sam hodajući Naučivši da gledam kroz vazduh. Moje more nije slano, u njemu ne postoje morske nemani. Ima jednu goru, ima horizont i dve zvezde. Njih sam pronašao tragajući za sirenom kad sam ugledao tvoje oči. Otkrila si mi da u mom moru postoji i...

Ako se pomerim, neka taj pokret bude ispraćen voljom duhova. Vazduh. Vazduh je samo višeslojna opna sastavljena od duhova čija je istorija oživela u razdoblju ničije budućnosti. Ako se pomerim, neka kosti ostanu zazidane u rebrima Sunca, jer one postoje da budu na prelomu tela...

  Rekao je da je otkrio moju tajnu. I da će Volim te, ubiti ćutanje. Da umem da volim nesrećne, najviše. Bez očekivanja. Bezuslovno. Da zagrljaji plaše onog mrzovoljnog i hladnog dečaka u njemu. Jer bi ih mogao zavoleti. Poželeti da ostane u njima. Da ne može...

Najlepše reči čuvam za noć. Smiraj dana nas pretekne i kandilom osveštam noć za misli o tebi. O tebi i svemu što me ovih dana mori. Zaklopim kapke ali grad u meni još uvek živi, bučno i užurbano. Telo mi ubrzanim ritmom srca daje znak da je tek sada...

Kada Nadija natkloni meso prstima, koža na šakama postane gubilište po kom se sudaraju molekuli vazduha. Lete u vidu meteora. Njihovi udarci odzvanjaju poput pokajanja majke što čuje bebin vrisak nakon dvanaest sati rada za kasom. Nadijine ruke su pune svežeg voća. Ako iskorači da...

Više od sedam, a manje od dvadeset i jednog dana. Dovoljno da nastane svet, a premalo da se usvoji navika… Nije da sam brojala, samo znam šta mi nedostaje više od svega, otkako se dobrovoljno odvikavamo jedno od drugog. Ni razgovori, ni zagrljaj, ni zajednički smeh,...

Plesao sam juče sa prelepom devojkom po srči, sve do kraja jednog prijateljstva.   Nisam je poljubio, niti pokazao želju za nečim većim od koraka.   Samo sam se pitao koliko detalja ima do meseca.   Pričao sam juče sa uplašenom devojkom nad stolom mokrim od tudjih pića.   Nisam naručio ništa, niti sam otvarao stisak,   Samo sam se pitao koliko detalja ima...

mesec pun vozi skejt na spidu žuri na naš dejt lomi usput skočne zglobove kida ligamente upornih parkurista što oće da mu doskoče na kičmu jer se prave važni maslačci ko pijani veslači njišu se sinhronizovano i veslaju ti po kosi ležim na livadi kraj te i glumim maslačka zamišljam nas da čekamo Mesec poslednji bus do...