24 nov PONEKAD

Ponekad,

Jedino što umijem

Je da gledam

Lampione raštrkane

Po brdu tame,

Kroz okno svoje čaure;

šišmiši su sakrili ptice

po haosu.

Ponekad,

Samo se trice

Kače na rđave

Eksere

Po sivim zidovima,

Mimikrijom zašivenih usana;

ustajalost je presvukla

iznenađene otkucaje.

Ponekad

Čak i mjera izgubi

Svaki smisao u

Kosmosu

Šarenih laža,

Jednostavnim pokretima

Kazaljke.

Autor: Mladen Đurić

Fotografija: favim.com