U okrilju morskih valova, pod nogama zrna peska, šaptale su iglice borova, u daljini, osmeha tvoga bljeska. Šumovi su me vodili, stazama tvojih ruku, ka okeanima nežnosti i tišini, u davno opustelu luku. Mirisi neveste lavande, ostaše u mojim prstima, gledajući spokojno sa verande, kako Sunce tone u postelju pučina. Zvezda iz morskog neba, u koju sam satima...

15 novembra, 2018 /

njeno prisustvo mogao sam osjetiti na vrhovima prstiju znatno bolje nego kada se skrivala iza mreže na vratima naše morske kućice i promatrala moje prisjećanje a onda njen glas i odjednom postala je pjesnik konkavnost srca od nas čini daljinu razlivena tinta po rubovima osjećaja plač i gordost u tišinu i tu sam protrnuo od užasa. „andiamo bella“, prosiktao sam i pružio joj ruku. - dolje...

13 avgusta, 2016 /