Mama-tetka!

„Mame, rađajte deci sestre, jer sestre postaju tetke, a tetke su najlepši, nezamenljivi dar svakom detinjstvu.”

– Znaš da ću morati u nekom trenutku da pomenem da si trudna?

– Je l’ baš moraš? – mršti se moja Dr House sestra.

– Pa, realno, nije da imam više vremena. Porodićeš se uskoro.

– Pa napiši onda.

Nisam sigurna koliko je ovo legitimno odobrenje. Ali je svakako vest od životnog značaja. Postaću tetka! Prava tetka! A najveći štos je u tome što se majka i tetka u meni takmiče – koja će prva da se probudi!

O, da. Moja Dr House sestra je trudna. Punih osam meseci. Celu moju trudnoću. Ili sam ja trudna celu njenu trudnoću?

Kosmos ima fine načine da se poigra sa nama. Ovoga puta nam je opet dao istu stazu. Istu a drugačiju.

 Ponedeljak u septembru, malo posle podneva. Četiri propuštena poziva.

– Gde gori?

– Nikad, bre, nisi tu kad mi trebaš!

– Nikad nisi više slagala, kažem.

– Dobro, lažem. Ali propustila si dve crte, tetka.

– Šta sam propustila?!

– Dok se ti javiš, mene ispitaše maksimalno. Kažem ti, samo što me na ebolu nisu testirali. Ko bi rekao da je tako komplikovano biti trudan u srpskoj prestonici?!

I tako je krenulo. Ljubav preko žice. Trudnoća preko žice. I svest da nikad više nećemo biti SAMO sestre.

– Sanjala sam sinoć kako u neko julsko veče pečem palačinke u mojoj kuhinji. Dečurlija besni s tatama u dvorištu, a nas dve pijemo kafu iz naših šolja i tračarimo.

– Misliš, obnavljamo gradivo?

– Mislim. I kao, u isto vreme smo i majka i tetka. A one palačinke se znoje ispod eurokrema.

– Ona opet poetično sanja! Ako ovo moje dete povuče na tebe, teško meni!

– Ha! Jesi li primetila kako sva deca liče na svoje tetke?

Stvarno? Jeste li primetili kako sva deca liče na svoje tetke? Nije to ono prćast nos i zelene oči. Više je razbijeno koleno i damsko ponašanje u jednom. Pa rep na vrh temena. Pa uvek jedna nogavica više podvrnuta. Pa ljubav prema knjigama. Pa ljubav prema šljokicama.

– Opet preteruješ sa tom ljubavlju! Ako povuče na mene, to će, bre, da bude ljubav prema ironiji i sarkazmu! Nismo svi deca cveća, tetka!

– Dakle, moraš da me spustiš na zemlju? – protestujem.

– Nemoj da se buniš! Ovo i nije tako loša zemlja da se na nju spustiš. Posebno sad kad će četiri nove nožice njome da hodaju!

I u ovom pokušaju da bude nežna vidim – tetino tetinče će da povuče na mene!

Kako onda da ne budeš na svetu najbolja tetka?!

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: pinterest.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.