septembar i ja hodamo iz krajnosti u krajnost usporeni razmišljamo nespretni i i s(r)etni on prolazi postojano umire za nijansu tu oko duše raznosi prošlo opomene uspomene srušen smrvljen nikad uzaludniji Autorka: Valentina Baktijarević Izvor fotografija: tumblr.com ...
Već dugo te nema. Ponekad se čini kao da je prošla čitava večnost, a ponekad kao da je bilo juče. Vreme je varljivo. Veliki deo našeg života niz je slika. Prolaze kao gradovi uz autoput. No, ponekad nas neki trenutak iznenadi i znamo da je taj...
Čeka te mjesecima. Sanja te noćima. Precrtava te danima. Čekala je i toga dana, čekala je na tvoj zagrljaj. Bio si joj potreban. Sve dileme i nedoumice bi bile riješene u trenu. Čime mjeriti ljubav žene, kojoj cio svijet staje u jedan zagrljaj? To je sve...
„Mame, rađajte deci sestre, jer sestre postaju tetke, a tetke su najlepši, nezamenljivi dar svakom detinjstvu.” – Znaš da ću morati u nekom trenutku da pomenem da si trudna? – Je l’ baš moraš? – mršti se moja Dr House sestra. – Pa, realno, nije da...
Podsetnik – kako se diše. Februar: prevrnem sebe s naličja na lice i podnesem sunce kad me u oči pogleda. Ne pakujem kofere i rančeve, jer sve mogu na leđima poneti. Krenem od kaputa. Znam šta sve tu može da stane. Sad kad sam iz džepova istresla...
Živi u mojoj zgradi. On je šesti razred osnovne škole. Jer mora. Osnovno obrazovanje je obavezno. U suštini ga zanima samo fudbal. Trenira kao sumanut, znoji se, stalno vuklja neke ogromne torbe. Kad sam ga jednom pitala u šta veruje, bez oklevanja je rekao: “U...
Znaš, nemoguće je izbjeći tu klupu. Čak i pogled njoj leti. Možda zato što se potajno nadam da ću te vidjeti kako sjediš na njoj i čekaš me. Možda zato što se stalno pitam jesi li barem tuda prolazio ijednom? Prošlo je mnogo vremena otkad smo...
Lagani sentiš, priča o nama, o svemu što imam i nemam...