Rodio si se Jednog dana Došao iz nekog Boljeg sveta Gde ljubav Si živeo Rodio si se Kao Dušan Ili Amos Možda Li Nije ti To bilo bitno Rodio si se A oko tebe su Igrali Smejali se Njihali Tebi ništa jasno Bilo nije Kako su znali Da dolaziš U njihov svet I zašto ti se Toliko raduju Bio si zbunjen Imali su ista lica Bela Ili crna Možda žuta Ali ista sva Nije ni...

Beskrajnim poljem, pod sjenom borova, Hodah lagano, tepihom korova, Svjetlo što ne gleda,mimo volje, Od zemlje zadan, čeka vrijeme bolje, Da zora svane sa istočne strane, Zapad da spusti na niže grane, Podno sebe gdje mu i mjesto, Crnicu da osjeti što satka mu prijesto, Skroji ga, dakako, stablom mu traga, Zemlja da bude...

  Pored moje kuće prolazi voz. Dobro, nije baš pored. Nije čak ni blizu. Ali uvek se čuje kako neko nekud odlazi. Najčešće je tada oblačno. Mada ne znam je li to važno. Razmišljam o ljudima u tom vozu. I o ljudima koji su ih ispratili. Razmišljam o ljudima uopšte. Neko je trčao...

Sanjam da radimo. I imamo godišnji odmor. Kampujemo. Staro društvo, odabrana ekipa.     Nisi došao sa suprugom, ona čuva vašeg sina. Dovezli smo se džipom, polovan al' radi. Pokazuješ mi kompase, spravice, gedžete...

Svake noći pomalo odrasteš. Onih noći kad se oblaci navuku preko prozora i prikriju mesečinu. Tad otkrivaš sebe sebi. I ? Nema ničeg novog. Samo zaboravljenog. Ili onog što si mislio da si zaboravio, a nisi. Ostalo je da leži i poslušno ćuti. I dalje si isto dete, kao i godina pre unazad:...

    Brod na moru i miris soli Nad vazduhom Ja plovim Sunce na mahove žari Talasi mali Tiho čuju Samo Duboki udisaji moji Za izdah nestali Pogled ka nebu Ja plovim Srce kuca Ne postoji za mene Zemlja Dvorište i kuća Prolaze oblaci Devojčice dečaci Trče preko trave Daleko od jave Ja plovim Letim Pučina crvena Sudbina je moja i nebo prostrano i plavo Malo je trebalo Da se zaletom Izgubim u nebo Gde...

  Ovdje vladaju zle sile, Vazduh je ovdje otrovan, A zemlja pusta. Jalova. Svaka cigla je sjeme zla, I ovdje oduvijek Tama vlada. U koji god kutak da pogledam Po jedan duh prošlosti Tamo se skriva I u osamljenosti svojoj Bolno jeca. I ne postoji ni jedno Lijepo sjećanje Za koje bih mogla da se uhvatim Kao za slamku...

Bioskope volim Ni sama ne znam zašto Ali ih volim I kokice tamo samo Iako mi vani nisu Naročito mile Ne znam Volim ta krasna mesta Otkako za sebe znam I mučno mi bude Jer ih zaboravljaš I bioskope i kokice U njima Tebe i mene U poslednjem redu Gde šćućureni Gledamo strašnu neku scenu Pa se posle smejemo Nije baš toliko strašna...

  Da ti ispričam nešto o jednom čoveku. Ali da me pažljivo slušaš. Mi smo bili deca, verovao ili ne. Da, nekad smo i to znali. Nismo marili za svet ni on za nas. Imali smo neki svoj svet. Posle smo malo počeli da marimo za to što se tako zove. Znaš...

Koliko puta sebi kažem da dosta je al' taj osećaj nikako ne prestaje koliko samo pokušavam da te od sebe otrgnem toliko još više u sebi potonem davim se, vazduh nestaje...