15 maj Zove se Kuba

Nikotinski flaster na naličju srca
Ona je nikotinski flaster
Nakon Havane.
Nema pojma ko je Monte Kristo i
Zašto vrijedi umrijeti od raka pluća
Za samo par dimova otrova.

Želi pričati o vječnosti
Dirigent mog ludila.
Ona bi svitanje u čije se niti
Uvukla suština postojanja
Mjesečine.
I kao da čeka, kunem se
Kao da vjeruje da možemo
Izaći živi
Iz lavine tišine kojom smo zatrpani.

Neko se uvijek nekome vraća
I neko uvijek
Od nekoga ide.
Njene smijalice nisu ni slutile
Samo su stanica vozovima
Mojih napuštanja.

Autor: Adis Ahmethodžić

Fotografija: tumblr.com