Jedan april je mirisao na roštilj U krvavim očima od dima Osećalo se blagostanje. Avioni su lomili oblake Bacali su zamišljene bombone Tada je puklo Nešto na zemlji i svašta u meni Neko je pekao mnogo veći roštilj Nedaleko odavde.   Sirene izazivaju strah. Soba ima jedan zid manje...

Većina ljudi ima sređen život Ja imam Neprospavane noći, Devojke koje svi imaju, Snove u procesu ostvarenja, Ubeđenje: živ sam poštujem bol i trudim se da shvatim tišinu. Spokoj dolazi u trenucima Napuštanja sveta Baš kada disanje Zna da prestane. Hladnije je ovih dana (Razlog više da ne napustim sobu) Promrzli beskućnici Željni su paljenja do pepela Čini se kao spas. Nedostaje...

Na božićnoj trpezi ima svega Sem povodljivog strica Strinine diplome Preuveličane vrednosti I sestre Koja je učena od malena: ne treba voleti Sve što ima istu krv. Skromni dani Prolaze u tišini Praznici nemaju težinu gube na sećanjima Prespavao sam jutro I odlazak po badnjak Jer je napolju mećava. Ranije ni poledica nije smetala. Glatki sloj Na kojem se svaki auto kliza Nije...

Novogodišnja noć postaje čudna. loši sati se nižu. želim svakom da dokažem: život nije lak. Ljudi su tu Sede i piju Ne misle šta je to što održava Svakog od nas. Obične priče ne pomažu. Oni postaju par Samo za ovu noć uz petarde i buku Plove iz blama u blam. Kajanje jedino preostaje. Ponoć me vodi ka gradu Kroz...

Želim da ti pričam Kao nekad Kako me plaši dan u kom nećemo da se prepoznamo na ulici Sklanjajući se jedno od drugog.   Najsmešnije je što nisam mislio da će doći ovako brzo prolaziš pored mene i nestaješ u neki novi zagrljaj Pokušavajući da izbegneš Par reči sa mnom Dok ja nestajem u naginjanju...

Kafa nedeljom ujutru Predstavlja sveopšte blaženstvo Zbog nje se održavam Na površini. Kada pritisak počne sasvim da me uzima da se igra mojim postojanjem predložim kafi da me spasi Jer želim još da živim i da napišem bolje pesme. Nakon par gutljaja Uvek tražim oblike Poneki simbol koji podseća Na zaboravljeno vreme protraćeno detinjstvo Na trenutke u kojima mozak nije imao...

Ne doživljavaj ništa lično Ovaj svet nikad neće biti mesto na kom možeš nešto da postigneš Da zgrabiš tek tako i prisvojiš. Ne doživljavaj lično Razgovore i prazne poglede Ljude koji neznanje prenose Na okolinu Ne doživljavaj lično Usnulo potomstvo koje gubi razum Upadaju u vrtlog gluposti Upuštaju se u sajber svet U Internet plovidbu bez kopna...

Budim se Imam 6 godina I urođenu želju da utabam sneg Decembar je Bliži se rođendan i prvo slavlje Sa prvacima. Srećan sam i smejem se Čeka me život Posle škole grudvanje I valjanje u belini grada Sve do mraka Dolazim kući mokar Crven i bez ijedne brige. Budim se Imam 10 i nogu u gipsu Umislio sam kako znam...

je osuđen na propast možda ga baš zato i toliko volim Živ je samo dvaput godišnje Dok traju festivali. Običnim danima i vikendom Vrlo brzo zamre ulice su prazne Ljudi nestaju čim uzmu ponešto iz pekare Zavlače se u kuće I misle kako su proveli. Moj grad je mrtav Pojeden do kraja Trulim zajedno sa njim Osećam sve te...

Kišni dani se umrtvljeno nižu i prolaze pored mene Ja stojim po strani Sasvim nezavistan Čekam da se uloge podele Da mene niko ne izabere Jer ne želim da budem od koristi po ovakvom vremenu. Hoću da ležim u svojoj sobi I da polako nestajem Uz kafu i knjige Ili uz gitaru Dok napolju kiša pruža Potpuni ugođaj. Novembar...