17 dec Kafa
Kafa nedeljom ujutru
Predstavlja sveopšte blaženstvo
Zbog nje se održavam
Na površini.
Kada pritisak počne
sasvim da me uzima
da se igra mojim postojanjem
predložim kafi da me spasi
Jer želim još da živim
i da napišem bolje pesme.
Nakon par gutljaja
Uvek tražim oblike
Poneki simbol koji podseća
Na zaboravljeno vreme
protraćeno detinjstvo
Na trenutke
u kojima mozak nije imao zaduženje
Sem da pamti.
Pri dnu
Kada gorčina zauzme sve delove tela
Imam jasnu sliku
šta zapravo želim u životu
Uz poslednji gutljaj
Shvatam da moje vreme tek dolazi.
Posle prve kafe previše sanjarim
Dopuštam Suncu da probija oči
Uživam u prizoru raspoređenih oblaka
Ne smeta ni škripanje šina
Ni dosadna sirena
Ovaj voz lebdi.
Posle prve kafe
Znam kako da se isključim i nestanem.
Kada budem otpio drugu
Progutaće me realnost.
Autor: Stefan Kirilov
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.