Promocija prve zbirke pesama Stefana Kirilova - "Sve je baš lako", održaće se 28. aprila od 19h u Bazi Crna ovca. Sama knjiga diše sa autorom, a i sa čitaocima. Oslikava vraćanje u detinjstvo, težinu odrastanja, pronalaženje sebe u društvu. Pronaći će se svako ko je...

Ne znam koliko imam pocepanih farmerki Ali još uvek čuvam Sve svoje starke, Misleći: Vredeće jednom Onda su me fenseri zajebali I vratili ih na tržište Sada su skuplje od moje volje Za ustajanjem svako jutro. Sve izgleda potpuno normalno Još jedna kišna nedelja Samo je, eto, Uskrs Svi za stolom se trude Da prikriju mržnju Veštačko obedovanje može...

Kišno vreme početnih dana aprila Ne stvara nikakvu zainteresovanost  za življenjem. Na ulicama ljudi besciljno  traže svoje dostojanstvo U grupacijama bore se za čast. Ja sam old soul Čekam pravi razlog da se priključim Dovoljno se borim protiv sebe. Otvaram oči Još uvek dišem Iako se svakodnevno trujem Propalim pričama Ubeđujući bezdušnike šta znači bunt i revolt Šta to u...

Kada god krenem Da posmatram ljude Vidim opšti haos prisutno nezadovoljstvo Isključene mozgove Usađene stavove Površno razmišljanje I ostajem nem. Nervoza preuzima vođstvo Baca živce Svuda po svetu nikad neću uspeti da ih ponovo sakupim Trošim se na gluposti Uvek samo na gluposti Pogađa me Svaki jebeni detalj Ljudske maloumnosti. Gledam ih puze u hordama Crpe svoj život poput večnih robova Pognute glave. Više nisu osetljivi na bičevanje Crna...

Poezija se piše kada je novčanik prazan A petak je rezervisan za zabavu Bilo bi bolje Da sam sada napolju Upijao bih detalje prljavih ulica i praznih pogleda Pomešanih sa usputnim, dosadnim pričama Samo prolazim sa slušalicama ne obazirući se na bilo kog živog stvora. Poezija se piše Kada zagusti Snovi se guše u hladnoj sobi Okrećem se po...

Kada nemamo snage da krenemo dalje Vreme polako staje Svi satovi usklađeno ne dišu Nepostojanje preuzima vlast. Ako ne znamo kuda dalje Nestajanje postaje opcija. Spas je zaturen. Ideje su pokošene. Ležimo i čekamo. Čekamo da prođe Sklupčani u krevetu Pokriveni preko glave mislima smo daleko I samo ćutimo. Kada postaje neizdrživo Izađi napolje Stavi slušalice I hodaj Samo hodaj Dalje. Dalje.. Dalje...

Danas sam izgubio prijatelja. Umeo je da sluša bolje Od bilo kog stvora Na dve noge. Imao sam 10 godina I nimalo svesti O svetu Išao sam ka kući Nešto crno motalo se oko noge Jedva da se videlo Otvorio sam kapiju I pustio ga. Bio je crn Imao je ludački pogled Isti onaj koji imam Svako jutro Kada se suočavam Sa...

Odbijam da plivam U moru besmislica Radije bih stajao Na suvoj zemlji Bez kapi vode Sa ciljem. Dani se i dalje gube. Nemam funkciju. Dišem I još uvek tražim malo mira Kutak za sebe Gde bih ispraznio glavu Jednim razgovorom Sa čovekom Sa one strane ogledala. Pitam ga: Gde ja to grešim? On me samo gleda Dok se kiša i sunce smenjuju. Ne šalju...

Roletna vrišti Pod naletom vetra Soba je i dalje mirna. jedino plinska peć odaje znake života Pukceta i podseća me da unormalim disanje. Ustaću nešto ranije Tražiću posao Zatim se vraćam u krevet Govorim lenjosti: više te ne napuštam nastavljam da spavam. Ustaću pre 12 čekaće me kafa Sveža brada Dobri stari podočnjaci Bezvoljnost i mrzovolja Nesigurnost anksioznost I sakriveni strah od odrastanja. Sat je mnogo...

Strah počinje da izjeda Ostatak unutrašnjosti. Nisam zalazio u sopstvenu glavu 14 dana Ostavio sam taloge i slojeve nemira Da stvore bazu I ulogore se Ostavljajući mi okretenje po krevetu Kao jedini izbor. Reči nisu dolazile Osećao sam se Jadno Bez trunke sjaja I potrebne čvrstine Bez štita i zidova. Bio sam lak plen Na velikom lovištu Stalna meta svađa Besa i...