Sećam se kako je moja baba govorila: „U moje vreme, mi smo imali krpenu loptu i pravili lutke od kukuruznih klipova. Pešačili do škole 6km po snegu, kroz smetove…” Sledeća generacija, moji roditelji, imali su neke lepe priče o šopingu u Trstu, o kampovanjima, letovanjima,...

  Mislio je da nikada neće zaćutati.  Nije mu smetalo. Mogao je satima da je sluša kako priča. Primetio je po ulasku u tu kafanu. Stajala je štiklama iznad gužve, a gužva je bila nesnosna. Držala je u ruci neko piće, koje nije znao šta je, nije ni...

,,Slušajući pripovedanja različitih pripovedača, u različitim vremenima i prostorima, sve više je moju misao okupiralo ubeđenje da svaki čovek na ovoj planeti ima neku svoju tajnu priču. Jedinstvenu zabranjenu priču koju, ni kad ostane sam, zatvoren u četiri zida, ne sme da izgovori.’’...

Još jedan mali tren i suze će proći. Isteći će iz svog dubokog korita i krenuti niz planine nošene emocijama bola. Zadržaće se kratko u klisurama očaja, a zatim osušene vremenom blagog osmeha ispariti sa lica devojke. Slike će izblediti vremenom košmara. Ostaće samo nejasni obrisi...

Bilo je to zaista i ono krajnje, svršeničko sećanje, moja labudova pesma, zaživela povest....

Stopala teških poput lengera, ukotvljene lutke pozornicu hitro obletaše, pogledima izmamivši aplauz svesrdnih šaka....

  „ Ptica se probija iz jajeta.                            Jaje je svet.                           Ko hoće da bude rodjen                           Mora da razori svet. „                                                 Herman Hese „Demijan“      Divlja današnjica dozvoljava ljudima samo jednu vrstu rodjenja. Izlazak iz utrobe. Ostalo je na nama. Različitosti naših karaktera neće svima dozvoliti...

  Pedesetogodišnji Goran Veličković zvani Grof nije tako tragično doživljavao svoje prve zatvorske dane. Samo osam meseci za privredni kriminal je zvučalo kao dobra pogodba. Manji zatvor u blizini rodnog mesta, ništa CZ, ništa Niš. Malo bereš paradajz, malo ovo, malo ono, higijena jeste loša, društvo...

  Opet ga uspavaše slani talasi lagano mu se slivajući niz obraze do ušiju, ostavljajući tačkaste tragove po zelenoj posteljini. Nije to bilo ništa neuobičajeno, navikao je na patnju. Navikao je da oseća bol, sada ga gotovo prihvata kao brata, kao deo svog bitka. Nakašlja se...

  Bio jednom jedan mali narod. Skoro sasvim bezgrešan. Pobožan. Zaklinjao se da samo u Boga veruje. I u tom narodu je bilo svakakvih ljudi. Ljudi sa različitim potrebama, osobinama, pričama i sudbinama. Jedna učiteljica. Stara, lepa dama. Iskusna. Ali, imala je jednu tešku muku. Nije...