Oduvijek sam želio postati mornar. Sanjao sam o uzburkanom moru i pričama koje svakog pustolova čekaju u dalekim krajevima. Srce mi je čeznulo za svježim morskim zrakom, a pogled za nevjerovatnim prizorima na horizontu. Htio sam obići cijeli svijet i vidjeti što nijedan drugi čovjek...
„Well, meet me, Jesus, meet me, Meet me in the middle of the air. If these wings should fail me, Lord, Won’t you meet me with another pair? Well, well, well, so I can die easy.“ In my time of dyin’, Bob Dylan Po reci se prosuo krvavi odsjaj zalazećeg sunca....
Imam puno vremena da razmišljam o svemu, ovde, sam, u četiri zida. Ponekad me obuzme velika tuga pa zaronim glavu u dlanove, misleći da kada ih sklonim, skloniću i maglu koja je svuda oko mene… Tek jednog dana moje se lice razvedrilo. Obasjala me je zvezda...
Uveli su me u prostoriju i naredili mi da sednem. Lisice su mi parale zglobove, a doktorova ćela se presijavala okupana znojem. Upitao me je kako sam. -Loše, doco, loše. Svašta sanjam ovih dana: ružičaste slonove, babe sa puškomitraljezima, Tadž Mahal u plamenu, mrtve i žive rođake...