Ništa čarobno tebi ne bi bilo u tome što dok spremam večeru slušam Arsena Ni haljina sa cvjetnim uzorkom i džepovima u kojima držim stihove o tebi napisane kao recepte o kolačima Ni to što bih naše kupatilo u proljeće u baštu preselila I napravila nam kupku među cvijećem i sadnicama jagoda i malina Kao da je važno što znam imena nekoliko...
Malo mi hrabrosti nedostaje da te vratim u moje snove. Znaš da meni nikada nije loše išla magija. Prstohvat mašte i mjesečina, recept je da me u onoj sobi zamisliš kako sjedim u onom šarenom svilenom ogrtaču na rubu kuhinjskog stola i kako ti govorim,...
Često te se sjetim Dok vjetar nosi Opalo lišće I vani provejavaju Prve pahulje Sjetan i hladan Novembar Nekako uvijek Na tebe miriše I na ime tvoje Odaziva se I tada Ulicama hodam Opijena Daleka i odsutna Zanesena Jer sve moje misli su Ka tebi odletile Raspršile se Kao vjetar lišće Raznijele me Pa ostatke skupljam I nevješto krpim Da preživim dan Mašta mi tada podivlja Za ruku zgrabi me I...
Koliko će da prođe godina U čežnji koju mi tvoja čeljust stvara I guši me miris strasti Koji kroz tvoje pore izlazi I golica me po kulikulama Koliko vremena je potrebno Da te iz sebe protjeram Da ozdravim Da te se ne sjećam Zar je ovako težak put ostavljanja Tebe i uspomena Pa me boli i...
Sve njegove kompozicije inspirisane su korom banane. Glatki žuti ogrtač nosi lagodnost mlečne čokolade nakon višečasovnog gladovanja. Otpatke lepi po zidovima. Skriva ispod tepiha. Zbog njih je kao dete poželeo da plovi okeanima. Da doprinese podeli koralnih grebena. Ne žudi da se nasuka na mediteranska...
imam te na papiru tu mi pripadaš i mogu stalno da te gledam ljubim dodirujem budim se pored tebe upijam te sve je dozvoljeno sve traje pretvaram te u ljubavnika saveznika u reč poeziju osećaj dodir golicanje svet maštu anđela demona darujući besmrtnost Autorka: Tamara Petković Fotografija: favim.com ...
Da li ti je neko nekad rekao Kako se lepo grliš? Da su ti ruke Kao oblak nežne, meke Ali od njega sigurnije? Osmeh ti je utočište za nas Uplašene, Svaka reč pesma od ptice Na slavuja ličiš, Onog što leti I slobodi se divi Što peva za druge I melodijom svojom Zemljom radost širi. Jesi li nekad slušao Kako...
Pogledao sam gore. Jabuka s najviše grane visila je u mom oku. Sedeo sam u samo sebi prirodnom položaju, osećao da su noge najduže kada ih presavijem toliko da tabanima opipam butinu. Ako se odlomi, ne samo da će mi iskopati oko, već i nepovratno...
Bojim se da sam sve u životu uradila pogrešno. I bojim se da ću ovu rečenicu da ti kažem kada budeš sjedio kraj mog bolničkog kreveta pokušavajući da budeš hrabar. Imat ću crveni ruž na usnama i mozaik bora na licu, sijedu kosu, i iza...
Noć. Mračna soba. Posmatram svetlosne tačke od uličnog saobraćaja na plafonu. Ipak nije baš tako mračno. Pa onda ponovo tama. Razmišljam o tom đavolskom pojmu: vreme. Da li zaista prolazi tako brzo? Ili je do ljudi? Užasava me pomisao da samo od nas zavisi brzina prolaznosti. Od toga da li smo tužni i usamljeni ili pak srećno zaljubljeni. Čini mi se da noćas vreme...