09 nov Novembar

Često te se sjetim
Dok vjetar nosi
Opalo lišće
I vani provejavaju
Prve pahulje

Sjetan i hladan
Novembar
Nekako uvijek
Na tebe miriše
I na ime tvoje
Odaziva se

I tada
Ulicama hodam
Opijena
Daleka i odsutna
Zanesena
Jer sve moje misli su
Ka tebi odletile
Raspršile se
Kao vjetar lišće
Raznijele me
Pa ostatke skupljam
I nevješto krpim
Da preživim dan

Mašta mi tada podivlja
Za ruku zgrabi me
I daleko od svih
Odvede me
I dovede tebi
I vidim nas
Kako se lijeno
Izležavamo u krevetu
I otimamo za pokrivač
Jer vani hladno je
I smijemo se
Jer nas briga baš za to
U nama toplo je

I tada mi nedostaju jutra
Koja nikad zajedno
Dočekali nismo
Ona prva kafa
Koju bih ti skuvala
Dok mi tvoja košulja
Pokriva
Gola ramena
I u krevet donijela
Mirisom da probudim te
A ti bi baš tada otvorio oči
Sanjivo pogledao me
I nasmiješio se

Pa bi u zagrljaj ušuškani
Ležali do podne
I ne bi nam značili ništa
Ni sat ni vrijeme
Jer jutra takva
Otkucajima nekim drugim
Se mjere

Sjetan i hladan
Novembar
Nekako uvijek
Na tebe miriše
I dok vjetar nosi
Opalo lišće
I vani provejavaju
Prve pahulje
Često sjetim se

I kad nisi tu
Da preživim dan
Ja izmislim te. . .

Autorka: Tanja Spasojević Simeunović

Fotografija: pinterest.com