19 okt Sve moje modrice nose tvoje prezime

Koliko će da prođe godina
U čežnji koju mi tvoja čeljust stvara
I guši me miris strasti
Koji kroz tvoje pore izlazi
I golica me po kulikulama

Koliko vremena je potrebno
Da te iz sebe protjeram
Da ozdravim
Da te se ne sjećam

Zar je ovako težak put ostavljanja
Tebe i uspomena
Pa me boli i zamišljeni dodir
Tvojih jagodica na prstima

I predajem ti se po ko zna koji put
Priznajući opet da sam samo na tebe
Slaba
Da sam zbog ove ljubavi ostala
Bez mozga i karaktera

I grliš me
I kidaš čovorove
Rušiš zidove
I opet mi daješ naznake
Da jedino od tvoje ruke mogu da ozdravim i umrem

Boli me
Ali ponovo puštam da
Svi ožiljci i na koži modrice
Nose samo tvoje prezime

I puštam da mi poput zmije
Obgrle vrat tvoje ruke
I da u tvojim očima ugledam
Kako pod tvojim prstima ova ljubav umire

I onda se probudim iz mašte
U koju me čežnja za tobom odvela

…

Evo me u postelji
U luđačkoj košulji
Sa povezom preko usana
Sama sam ove zidove bez prozora sazidala
I odlučila da se liječim
I od tebe izliječim
I ruke sam u čvor vezala
Da te ne bih njima u mašti grlila
I usne sam izgrizla
Da ne čeznu za tvojim poljupcima

Ponovo sam ona koja se od tebe liječi
I koja će tebe i ovu ljubav u ponor da otjera
Vjetar će put Sjevera da odnese uspomene i sjećanja
Nestat će i, sa kože, modrice
Loša sjećanja na zagrljaje ljubavi i mržnje
Ozdravit ću i oporaviti se
Sve će da izblijedi i nestane

Samo će da ostanu ožiljci
Koji nose tvoje prezime
Jer oni su urezani duboko u mene
Jer uvijek nešto ostane
Neki trag loše sreće
Da nas podsjeti i
opomene
Da se ne zaboravljaju ni one ljubavi
Koje su na kraju samo loše sjećanje.

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com