Jutro je, i zaklinjem se na ćutanje do 10 sati, ili bar dok ne stignem autobusom do Beograda. 6:30 je, oprao sam kosu, što je moj jutarnji ritual i zadovoljstvo, pojeo sam dobar sendvič, sa krem sirom i šunkom, magla izlazi iz šolje kafe, i prekriva zgrade i livade naselja. Izašao sam i lagano pešačim...

“Vanish”. Pomisao da sve mrlje mogu nestati, lako kao na reklami. Može li nestati bol? To je sve u tvojoj glavi, pokušaj da ne misliš. Pa ne mislim, ali me boli. Ne prizivam ga, dođe sam i ne mogu izdržati. Kafu sa dva šećera  i tri...

Umirem! Evo, osećam hladnoću pod kožom, znoj na rukama i nogama, truležni smrad mojih organa koji se lagano zaustavljaju. Vitalne funkcije naglo opadaju, prestaju, gube se. Ja se gubim. Moj najveći strah je konačno postao java, poslednji svesni delić jave koji me deli od onih...

Dolazi spolja miris ugljena, zvuci sirena odjekuju praznim ulicama, Sunce jutros neće zasjati, magla miriše na prošlost. Dok poluotvorenih očiju tapkam po stolu tražeći cigare taj čudan miris me podsjeti na nju. Čujem kroz prozor kako se djeca smiju dok čekaju školski autobus, da li ljudi ikad više budu tako sretni? Sinoć nisam mislio o...

27.10. Jutros je John preminuo. Prethodne noći se na kratko probudio iz groznice. Gledao me očima mrtvaca i iskrivio ispucale usne u slabašan osmijeh samo njemu svojstven. Dah smrti koji se širio oko njega je jedva bio podnošljiv, ali sam mu se primakao i držao vrelu,...

                                                  19.10. Brod je sa zakašnjenjem isplovio iz Darwina. Otisnuli smo se prema Atlantiku oko podneva i podesili kurs prema ostrvu Blackwood, udaljenom...

Da krvave ruke širim nestajuć’ bez traga Rasplinem se i postanem magla The Stone – Magla Nad gradom su rašireni zastori magle. Beton je naša nova postelja. Groblje i spomen ploča. *** Pucao sam joj u leđa. Izvijala je ručice ka plafonu, molila da joj pomognem. Kreveljila se kao uplašeno...

- Kojim putem? Izgledaju isto, identično. Ovi putokazi, vode ka različitim ciljevima, ali poznajem li svoj? – magla je, poput čeljusti, gutala reči koje bi se gubile u njenoj uznemirenoj utrobi.   Osećao sam pokušaje da me svari, istisne moju dušu kroz telesni tesnac i pusti je...