04 jan Sazdana od kosmosa
Kako o tebi pisati,
a ne zvučati smešno?
Naivno, nestručno.
Reči bi se beskrajno slagale,
i nikada se ne bi,
dovoljno dobro posložile.
Da tebe opišu.
I kad bih te slikala,
ne bih umela,
da napravim nijansu tvojih očiju.
I tada bi prsti drhtali,
dok te rasipaju po beloj površini.
Ni da te izvajam,
ne bih umela.
Na usnama bih zaglavila,
pokušavajući da ih
ujutru spojim.
Nakon celonoćnog razdvajanja,
dok su recitovale,
onu tvoju melodiju,
u nedefinisanim akordima.
Ni da te u komadu kamena isklešem,
ne bih umela.
Jer ne bih znala,
s’ kojeg kraja,
ramena da ti odmerim.
Ni kako šake da ti isklešem,
mojim šakama.
Kad bih te stvarala,
ne bih te pravila ni istog,
ni boljeg.
Jer takav,
samo od kosmosa,
možeš da budeš sazdan.
Autorka: Dragana Marković
Fotografija: Dragana Marković
Processed with VSCO with p5 preset
Sorry, the comment form is closed at this time.