Kako o tebi pisati, a ne zvučati smešno? Naivno, nestručno. Reči bi se beskrajno slagale, i nikada se ne bi, dovoljno dobro posložile. Da tebe opišu. I kad bih te slikala, ne bih umela, da napravim nijansu tvojih očiju. I tada bi prsti drhtali, dok te rasipaju po beloj površini. Ni da te izvajam, ne bih umela. Na usnama...

Polako i tiho, gotovo šapatom, govorila mu je o zvucima. Što je bolje umela, opisivala je muziku uličnih svirača, crvrkut nevidljivih ptica i galamu razigrane dečurlije. Vešto i lako tumačio je oblike koje su, izgovarajući reči, formirale devojčine usne boje kajsije. Kao da joj vraća...