Kako o tebi pisati,
a ne zvučati smešno?
Naivno, nestručno.
Reči bi se beskrajno slagale,
i nikada se ne bi,
dovoljno dobro posložile.
Da tebe opišu.
I kad bih te slikala,
ne bih umela,
da napravim nijansu tvojih očiju.
I tada bi prsti drhtali,
dok te rasipaju po beloj površini.
Ni da te izvajam,
ne bih umela.
Na usnama...
Polako i tiho, gotovo šapatom, govorila mu je o zvucima. Što je bolje umela, opisivala je muziku uličnih svirača, crvrkut nevidljivih ptica i galamu razigrane dečurlije. Vešto i lako tumačio je oblike koje su, izgovarajući reči, formirale devojčine usne boje kajsije. Kao da joj vraća...